• facebook
  • googleplus
  • twitter
  • youtube
  • mail
  • Kontakt
  • Impresum
Detinjarije

  • naslovna
  • VESTI
    • DOGAĐAJI
    • GDE SA DECOM?
    • SVAŠTARIJE
      • DIZAJN
      • FOTOGRAFIJA
  • VASPITARIJE
    • RODITELJSTVO
    • REČ STRUČNJAKA
    • MAMOZOFIJA
  • OBRAZOVANJE
  • KULTURICA
    • FILM
    • POZORIŠTE
    • KNJIGE
    • STVARAOCI ZA DECU
  • Kuvajmo s decom
    • TANJIRIĆ
    • IMAM ZNANJE ZA KUVANJE
    • KULTURA ISHRANE
    • KREATIVCI U KUHINJI
    • RECEPTI
    • BAŠTA KAO UČIONICA
    • O ČASOPISU
    • SPONZORI
    • BILI SMO…
    • PRVE GASTRONOMSKE AVANTURE
  • PORODICA
    • PREDŠKOLCI
    • MODA
      • KRPICE ZA BUBICE
      • FRIZURICE ZA CURICE
    • NAPRAVITE SAMI
    • KOD KUĆE
      • DEČIJA SOBA
        • IGRAČKARIJE
      • UREĐENJE
    • GLOBALNO RODITELJSTVO
    • SPORT I REKREACIJA
    • PUTOVANJA
    • TATATATIRA!
  • Rečnik detinjih reči i izraza
  • MAMA
    • MODA
    • LEPOTA
    • MAMINO ZDRAVLJE
    • ŽENSKE PRIČE
  • ZDRAVLJE
  • BEBOLOGIJA
  • TINEJDŽERI
  • POKLANJAMO!
  • ŽIVOT
Navigacija
SBB

“Ti si moja jedina svetla tačka” nije ljubav prema detetu, već zloupotreba

16. 12. 2021 |

Većinom jedan roditelj glumi žrtvu drugog, dok se deca regrutuju u redove spasitelja. Bar jedno dete. Ono najosetljivije.

“Ti si moja jedina svetla tačka” nije ljubav prema detetu, već zloupotreba

Foto: Freepik

Kad god je mami bilo teško, mama bi je zagrlila i rekla joj: ti si moja jedina svetla tačka.

Porasla je sa nekoliko znanja o sebi.

– Moja mama živi u tami. Njen život je mnogo težak. Njeno jedino svetlo sam ja. Zato moram pažljivo i uvek da svetlim kako se mama ne bi izgubila u svom mraku.

I tako, korak po korak, svetleći mami, ova devojčica nije naučila da svetli sebi. Ništa nije naučila o svojoj tami, jer kada morate da svetlite drugom, kao njegovo JEDINO svetlo, ne smete sebi da dozvolite ni mrlju tame.
Postajete onaj jedini far na automobilu tuđeg života, osuđeni da drhtite od straha pri svakoj krivini, dok volan nije u vašim rukama.

Tako je ova devojčica izgubila detinjstvo. Zaglavila je u anksioznosti. Zaglavila u perfekcionizmu. Onom moram da budem mirna, tiha, najbolja, jer tako ću biti mamina uteha. A i tata će biti bolje volje. A to košta mnogo.

– Da je njena jedina uloga u njenom jedinom životu da da svetli u maminoj tami. Da bude mamin spasitelj tako što će biti savršena. Kasnije su mamu zamenile neke druge roditeljske figure kojima je jednako pokušavala da bude savršena i da svetli.

– Da je njoj samoj svaka tama zabranjena. Baš sve što može da navuče neki oblak tame na mamino lice, zabranjeno je. Ljutnja, tuga, strah, bes…zabranjeno je.

– Da nema pravo da ne zna, ne ume, da mrzi, da besni, da joj se gadi, da povisi ton, da pusti suzu, da ima neke „zadnje“ misli. Sve njene karte moraju da budu na stolu i baš sve moraju da budu svetle.

– Da ona i nije tu za sebe, kao što ni njeno svetlo nije tu za nju, već samo za druge, pa ako nema nikog kome će svetleti, onda je ona cela tamna. Da je sama, za sebe, bezvredna.Osećala je ogroman strah od samoće.

– Da je ljubav kada si nekome JEDINA svetla tačka. Zato je gušila druge kao što je mama nju.

I da se razumemo, njena mama nije bila psihopata. Bila je jedna od uobičajenih predstavnika našeg vaspitačkog sistema koji eksploatiše jednu dramatičnu porodičnu igru.

SPASITELJ, ŽRTVA, PROGONITELJ. Dramatični trougao. Koji se igra eksplicitno ili implicitno u većini naših porodica.

Igra se u celom društvu. Glorifikuje kulturom. Gratifikuje u društvu.

Igra u kojoj nema pobednika, jer su svi zarobljeni i poraženi.

I većinom jedan roditelj glumi žrtvu drugog, dok se deca regrutuju u redove spasitelja. Bar jedno dete. Ono najosetljivije.

I to je zloupotreba. Dečijeg mozga, koji se oblikuje. Dečijeg detinjstva, koje ima pravo na bezbrižnost.

I ovde nije reč o tome da nema pravih žrtava, međusobnih, među mamama ili tatama. Svega ima.

Ovde je reč o tome kako iznedriti zdravo dete.

Koje će naučiti životne veštine tako što se bavi sobom i ima oslonac u roditeljima. Ne tako sto će se još nejako i u neznanju i bez svog izbora pretvoriti u tuđi osnonac. To stvara anksiozne odrasle ljude.

Znam i sama koliko je roditeljstvo izazovno i nikome ne pametujem. Samo me ništa toliko ne iznervira koliko zloupotreba dece. Regrutovanje dece. Teranje dece da biraju strane između roditelja.

Deci su za razvoj mozga potrebna oba roditelja, kao dva prozora. Deca kroz roditelje vide život. I ako ga ta dva prozora teraju da bira koji mu je draži, jednom će imati brdo unutrašnjih konflikata, od kojih neće moći da diše. Imaće posvađane unutrašnje prozore.

Zato, ostavimo decu da žive, nisu birala da se rode, ali smo mi birali s kim ćemo ih roditi. Deca s tim nemaju ništa.

Ljiljana Milić
Trener ličnog razvoja
Izvor: PromenaDA

Podeli tekst:
Tagovi :Ljiljana Milić, odnos roditelj dete, porodica, psihologija, roditelj žrtva, žrtva, žrtvovanje

Slični članci koji vas mogu zanimati:

Zašto postoje bake?

Pesma koja se mora pročitati dva puta

Pet naučno dokazanih koristi porodičnih obroka

Kad govorite detetu da vam nešto duguje, prenosite onu istu traumu kojom su i vas polomili

Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA

Niko nije dužan da za tebe bude najbolje moguće dete kako bi ti bila najbolja moguća mama

Niko nije dužan da za tebe bude najbolje moguće dete kako bi ti bila najbolja moguća mama

Niko ti nije dužan da bude bolji roditelj za tebe nego što ume, da zna uvek šta radi, da nikada nije zbunjen, da ima odgovore na sva pitanja koja tebe...

Zapadni svet precenjuje važnost majke za razvoj deteta

Zapadni svet precenjuje važnost majke za razvoj deteta

„Mama je najbolja!“ Takva parola mogla se videti u rukama zrelih muškaraca na fudbalskom stadionu. Veza između deteta i majke smatra se posebnom osnovom u razvoju čoveka, jer ona pomaže...

Pedagog Snežana Golić: Kakvog biste dečaka naručili?

Pedagog Snežana Golić: Kakvog biste dečaka naručili?

Piše: Snežana Golić, pedagog   "On je dobar dečak" - mislim da postoji više tumačenja ove rečenice, nego vrsta zelene salate. Dok mi, odrasli, pregovaramo šta bi ta rečenica trebalo...

Prezaštićeno dete je kao bežični telefon koji ne može daleko od baze

Prezaštićeno dete je kao bežični telefon koji ne može daleko od baze

Piše: Ljiljana Milić Često ispričam jednu metaforu na sesijama. O bežičnom telefonu i njegovoj "bazi", na kojoj se puni energijom. Imala sam jedan takav u stanu. Svake noći bismo ga...

Nema komentara.

Ostavite komentar

Vaš email nikada ne koristimo za spam.

  • facebook
  • googleplus
  • pinterest
  • twitter
  • youtube
  • instagram
  • mail
Lilly
budimlijaresort

frizerski-salon

rent-a-car

Lepi brka

GastroPahLeeLooLaBanneromad

Detinjarije © 2010. - 2020. Sva prava zadržana
Impresum • Kontakt • Cenovnik oglašavanja
⇪