Piše: Vesna Drakulić za Lola magazin
“Želim da ohrabrim svakog roditelja koji brine o budućnosti svoje dece, da pročita ovu objavu. Znam da mnogi ne žele da čuju ono što imam da kažem u ovom tekstu, ali vašoj deci je potrebno da čuju tu poruku. U našim domovima se upravo sad odvija tiha tragedija, a tiče se najvažnijih bića u našim životima – naše dece. Čak i ako se ne slažete sa mojom perspektivom, molim vas da sliedite preporuke koje su napisane na kraju ovog članka. Kada vidite pozitivne promene u životu vašeg deteta biće vam jasno zašto govorim to što govorim!” Ovim rečima terapeutkinja Viktorija Prudej otvorila je izuzetno ozbiljnu temu koja je danas uveliko prisutna u porodicama širom sveta.
Viktorija je radila sa stotinama dece i njihovim porodicama i došla je do zaključka da su današnja deca u poražavajućem emotivnom stanju! Ona ističe da roditelji treba da porazgovaraju i sa nastavnicima i profesionalcima koji su radili na tom polju poslednjih 15 godina, kako bi se uverili da i oni dele Viktorijinu zabrinutost. U poslednjih 15 godina istraživači su objavili alarmantne statistike o naglom i stalnom porastu mentalnih oboljenja kod dece i to danas dostiže razmere epidemije:
- 1 od 5 dece ima probleme sa mentalnim zdravljem
- 43% porasta poremećaja smanjene pažnje usled hiperaktivnosti
- 37% porasta depresije kod tinejdžera
- 200% porasta stope samoubistva kod dece u dobi od 10 do 14 godina
Imajući ovo u vidu, Viktorija se pita koliko je još dokaza potrebno pre nego što se roditelji probude?
Ne, „dijagnostika je sama po sebi povećana“ nije odgovor!
Ne, „oni su se jednostavno tako rodili“ nije odgovor!
Ne, „za sve je kriv školski sistem“ nije odgovor!
Da, koliko god je to teško priznati, roditelji su odgovor za mnoge dečije borbe!
Naučno je dokazano da mozak ima sposobnost da se sam usmerava kroz životnu sredinu. Nažalost, sa životnom sredinom i stilom roditeljstva koje roditelji pružaju svojoj deci oni njihove mozgove usmeravaju u pogrešnom pravcu i doprinose njihovim izazovima u svakodnevnom životu.
Da, uvek je bilo i biće dece koja su rođena sa invaliditetom i uprkos velikom trudu roditelja da im pruže dobro izbalansiranu životnu sredinu i roditeljstvo, njihova deca se i dalje bore. Međutim, to NISU deca o kojoj Viktorija ovde govori.
Ovdje je reč o mnogo većem broju mališana čije izazove većinom oblikuju faktori životne sredine koje roditelji sa najboljim namerama pružaju svojoj deci. U svojoj praksi Viktorija je primetila da se ta deca promene u trenutku kada roditelji promene svoju perspektivu o roditeljstvu.
U čemu je greška?
U današnje vreme deca su lišena osnova zdravog detinjstva kao što su:
- Emotivno dostupni roditelji
- Jasno definisana ograničenja i vođstvo
- Odgovornosti
- Izbalansirana ishrana i adekvatan san
- Kretanje i boravak na otvorenom
- Kreativna igra, društvena interakcija, prilike za nestruktuisano vreme i dosadu
Umesto toga, deca imaju:
- Roditelje kojima pažnju odvlače digitalni uređaji
- Popustljive roditelje koji dopuštaju deci da „vladaju svetom“
- Osećaj da na nešto imaju pravo umesto odgovornosti
- Neadekvatan san i neuravnotežena ishrana
- Sjedeći stil života u zatvorenom prostoru
- Beskrajnu stimulaciju, tehnološke dadilje, instant zadovoljstvo i odsustvo dosadnih trenutaka
Sve odgovore na sva pitanja dala prof Milica Novkovic http://www.porodicnibukvar.com/
A sta je sa roditeljima koji se bore za opstanak, i provode sate na poslu da bi ta deca imala sta da jesu?! Psiholozi treba da se pozabave drustvu u kom zivimo a ne roditeljima. Roditelji koji dane provode na poslu, rade u smenama, dolaze u ponoc kuci. Roditelji koji zbog posla ne vidjaju dovoljno svoju decu, pa dodju kuci mrtvi umorni.