„To je sve iz kuće“ – ubica saradnje ustanova i porodice

Ako ne okrivljujemo jedni druge, daleko je veća šansa da se roditelji ponosno pojave na razgovoru i da prvu grešku pretvore u poslednju. 

Piše: Snežana Golić, pedagog

Malom detetu je sve oprošteno, a čim krene ozbiljnija socijalizacija (oko trećeg rođendana) uticaj vršnjaka je ogroman.

- Advertisement -

Porodica je stub zdravog razvoja, to je tačno. A kada? Delom i pre „pogrešnog koraka“ deteta, ali glavna uloga porodice je nakon.

Pošto se u poslednje vreme za svaku grešku deteta na stub srama stavlja cela porodica, roditelji su masovno počeli da negiraju greške svoje dece, da ih kriju i da ih se stide, bežeći od doze prevelike odgovornosti koju ne mogu da podnesu. Ako priznamo – bruka. Beži!!

To  značajno umanjuje mogućnost saradnje porodice i ustanove, zajedničkih uticaja na dete, kako bi se nedvosmisleno uticalo na usvajanje novog modela ponašanja deteta, kada ponovo dođe u sličnu situaciju.

Posebno je loše što cele porodice olako okrivljuju i ljudi koji rade sa decom. Čim se u razgovoru oseti loptica krivice koja se vešto prebacuje sa jedne na drugu stranu, čitav problem se razvodnjava i svi se povlače, a dete ostaje bez važne lekcije.

Koliko puta ste sreli pijanistu čije dete u pubertetu sluša narodnjake? Poznajete li porodice gde jedno dete apsolutno poštuje sva socijalna pravila, dok drugo ima hobi – kršenje istih? To su izuzetno česte pojave.

Tek kada dođe do konkretnog problema u vrtiću i školi možete upoznati i prepoznati zdrave porodice ili pak nezainteresovane, nemotivisane, slabe…

- Advertisement -

A i jedni i drugi mogu biti pozvani sa istom informacijom iz ustanove koju dete pohađa i NE TREBA DA SE STIDE.

Deca nemaju iskustva koja imaju odrasli, radoznalija su, opuštenija, bezobzirnija, površnija i ponavljam, bez izuzetka, pod priličnim uticajem vršnjaka (razlika je u meri). Sve to dovodi do jako važne konstatacije – i iz potpuno zdravih porodica, kulturnih i punih ljubavi, posvećenih deci i sa pravim vrednostima koje neguju, dolaze deca koja prave probleme. Deca su to.

Nakon prve negativne informacije od strane ustanove koju dete pohađa uočava se drastična razlika među porodicama i tada porodica ima veoma značajnu ulogu.

Osvešćeni roditelji trenutni problem shvatiće kao deo odrastanja i vreme za važnu lekciju. Neće se stideti i neće bežati. Biće odgovorni i uporni u rešavanju, spremni da svoje dete nauče šta znači reč „izvini“ i kako se koristi. Pratiće detaljnije svoje dete, jer svaka promena obično zahteva duži proces i biti zahvalni što su saznali za problem na vreme.

Naravno, ja sam uvek za prevenciju i puno razgovora sa decom na sve važne teme. Mnoga deca koja krše pravila, znaju ista u pola noći, ali ih ponesu emocije, dokazivanje i unutrašnji nemiri. Tako da često nisu izostale roditeljske lekcije, ali ipak je „mladost-ludost“ pobedila u datom trenutku.

Ne opravavam loše ponašanje, sa posebnim akcentom na ono koje nekoga povređuje, ali moramo razgraničiti da nije isto prvi i peti put.

- Advertisement -

Ako ne okrivljujemo jedni druge, daleko je veća šansa da se roditelji ponosno pojave na razgovoru i da prvu grešku pretvore u poslednju.

Izvor: Detinjarije.com

spot_img

Najnovije

Podela nasledstva ne bi smela biti podela među decom

Rađanjem dece ljubav se ne deli, nego umnožava – to je ono što često možemo čuti i što bi jedino i trebalo biti prihvatljivo.

Šta raditi kada vaše dete kaže da mrzi školu

Kada vam dete kaže da „mrzi školu“, ne morate se odmah zabrinuti. Pedagozi objašnjavaju da je normalno da se deca povremeno žale, bilo da im je dosadno, da se osećaju neshvaćeno ili se bore s društvenim odnosima u razredu.

Izmene Porodičnog zakona: Roditelji ne smeju fizički da kažnjavaju decu, previđene i mere nadzora

Zabrana fizičkog kažnjavanja dece, ukidanje maloletničkih brakova i veća kontrola države nad roditeljima, samo su neke od izmena koje će doneti novi Porodični zakon. Za one koji pravila ne poštuju – slede sankcije. Da li roditelji treba da budu u strahu zbog toga?

IGRAČKE SA SVRHOM 2026 – Konkurs je otvoren

Konkurs koji podseća da je igra najvažniji deo razvoja deteta

Kako i zašto neki ljudi mogu da „čuju“ boje ili „osete“ ukus reči

Neobičan neurološki fenomen, poznat kao sinestezija, otkriva koliko se naše percepcije sveta mogu razlikovati — i šta nam to govori o radu mozga.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img