Ono što se dogodilo u prethodnoj deceniji u srpskom obrazovanju nije se dogodilo nigde i nikad. Za samo osam godina doneta su tri potpuno nova i potpuno različita zakona o obrazovanju. Takav presedan nije zabeležen u istoriji zakonodavstva. Karakteristika svih njih je da je svaki naredni bio sve liberalniji prema učenicima i njihovim obavezama, a sve stroži, rigidniji prema nastavnicima. Tako se napokon došlo do zakonskih odredbi po kojima neposlušne i nedisciplinovane učenike nisi mogao nikako ukoriti; da su sa nastave mogli odsustvovati koliko su hteli, a da za to ne snose nikakve posledice; da je vladanje učenika izbrisano kao ocena, a da za to što ne uče i ne znaju, odgovornost snose nastavnici.
„Ono što se dogodilo u prethodnoj deceniji u srpskom obrazovanju nije se dogodilo nigde i nikad.“
Na drugoj strani, i najmanje odsustvo nastavnika sa posla drakonski je kažnjavano otkazom, direktorima škola data su neograničena ovlašćenja u prijemu i otpuštanju radnika, i što je najdrastičnije, uvedeno je čak jedanaest institucija koje kontrolišu rad nastavnika: školski odbori, savet roditelja, đački parlament, učenici, školske inspekcije, školski nadzornici, roditelji i druge raznorazne komisije i inspekcije. Kao da nismo nastavnici – vaspitači, već pripadnici radikalnih navijačkih grupa. Vrhunac licemerja i odijuma zakonopisaca prema prosvetnim radnicima je zakonska odredba da će, ukoliko roditelj ili staratelj prebiju nastavnika, biti prekršajno kažnjeni sa 30 hiljada dinara. Podsetiću vas da u Zakonu o zaštiti životinja stoji da će vas za maltretiranje psa kazniti sa 300 hiljada dinara. Bilo je to kao poziv na sezonsko sniženje!
„Uvedeno je čak jedanaest institucija koje kontrolišu rad nastavnika. Kao da nismo nastavnici – vaspitači, već pripadnici radikalnih navijačkih grupa.“
Morali smo se tada upitati: otkuda tako strašan pritisak, nepoverenje i odijum prema nastavnicima? Ne radi li se možda o tome da u stvari škola služi da oni, a ne učenici, budu prevaspitani i preobrazovani? Da li to znači da su za neke „nove ljude“ potrebni neki „novi vaspitači“, a ne ovi stari i konzervativni, školovani na tradicionalnom sistemu moralnih vrednosti? Da li (de)konstrukcija nekog novog sveta zahteva i de(kon)strukciju tradicionalnog obrazovanja?
Tekst ima delova sa kojima se slažem u potpunosti, ali uvek ima ali… Volela bih da su naše škole pune nastavnog kadra koji je spreman da brani vrednosti tradicionalne škole, koja je kod učenika razvijala samostalnost, kritičko mišljenje i nezavisnost i direktno se suprotstavlja zahtevima savremene organizacije društva. To bi značilo da postoji kritična masa koja bi imala snagu da se suprotstavi savremenom besmislu. Moje iskustvo je da je sve više onih koji decu uče upravo da se povinuju „zahtevima savremene organizacije društva“. Kada se malo više zagrebe ispod površine, koja priznajem u najvećem broju slučajeva upravo odslikava savremeno društvo, shvati se da postoje i deca (mali ljudi) koji su sasvim svesni šta im ko od nastavnog kadra daje i vrlo raspoloženi da tu energiju i znanje vrate istom merom. Isto tako ima mnogo roditelja koji bi rado slali svoju decu u škole u kojima se brane vrednosti tradicionalne škole iz kojih će njihova deca izaći sposobna da samostalno i kritički procenjuju svet u kome žive. Koji je put da se sve te želje i težnje ujedine i zaista dobije škola u kojoj se zna ko je nastavnik ko učenik, koja stvara kvalitetnu budućnost i vrednost koja će trajati?
Da, ima u recenom istine. Medjutim, cinjenica je da medju nastavnim kadrom ima svega i svacega, zaista. Zatim, moramo biti svjesni cinjenice da su se vremena promijenila, promijenio se nacin zivota, razvoj tehnologije ucinio je svoje…, a sve ovo znaci da i nastavni proces mora biti drugaciji, da se mora prilagodjavati vremenu. Da, drugaciji je i odnos prema djeci, slazem se, ali… i ti nastavnici imaju djecu kuci… Neka se zapitaju imaju li oni prema svojoj djeci isti odnos kao sto su njihovi roditelji imali prema njima? Sigurno da ne… A i ne bi bilo normalno.
Moglo bi ovdje stosta jos da se kaze, ali trenutno nemam vremena da pisem.
Prosvjetni radnik i roditelj