Kada su dečake sa Nove Gvineje u misionarskim školama naučili da igraju fudbal, oni su prepravili igru tako da se nastavi sve dok oba tima ne postignu isti rezultat.
Vaspitavanje mitovima
Svakodnevno, deca slušaju lekcije kako bi usvojila društvene norme i pravila ponašanja. Ujutro i uveče, baka i majka mu rukama ugrejanim iznad vatre dodiruju čelo, oči, nos, ruke i stopala, u ritualu po imienu “vuduu”. Dodir po čelu znači je da treba da bude darežljivo, nos podseća da ne treba ići naokolo i grejati se na tuđim vatrama, oči znače da ne treba gledati u zle stvari niti se zbližavati sa strancima, usta da ne treba govoriti ružne reči. Dodirujući detetove ruke, podsećaju ga da se ne sme uzimati ono što nije tvoje, a dodirivanje stopala trebalo bi da pomogne detetu da zapamti da ne treba gaziti preko tuđe teritorije.
Priče iz Vremena snova koje su deca slušala objašnjavale su im zašto je važmo da roditelji brinu o deci i da deca slušaju roditelje i ne udaljavaju se od logora. Kroz ove priče deca su usvajala i strah od zlih duhova koji vrebaju iz gustih šuma, pećina i vodenih okana. Na taj način bi deca – koja su sama slobodno lutala okolinom – bila sigurnija, jer se nisu usuđivala da da priđu ovim opasnim mestima.
Nije važno ko je bolji
Aboridžinskoj deci nije potrebno seksualno vaspitanje – ona su od najranijeg detinjstva svedoci seksualnog života svojih roditelja i drugih odraslih članova klana. Seksualni odnosi smatraju se normalnom aktivnošću koja se ne skriva od dece, i o njoj se otvoreno razgovara.
A osim što ne poznaju evropsku vrstu seksualnog stida, Aboridžini, kao društvo u kome su kolektivna svest i egalitarizam suštinski važni za opstanak, ne poznaju ni instituciju takmičenja. Kada su dečake sa Nove Gvineje u misionarskim školama naučili da igraju fudbal, oni su prepravili igru tako da se nastavi sve dok oba tima ne postignu isti rezultat.
Aboridžini su poslednjih 200 godina, otkako su Evropljani počeli sa naseljavanjem na australijski kontinent, trpeli veliko ugnjetavanje, ali čini se da je pred njima bar malo bolja budućnost. Danas se u Australiji i širom sveta uči o aboridžinskoj kulturi i jeziku, a došlo je i do naglog procvata aboridžinske umetnosti. Aboridžini opstaju i dalje, poručujući da je tajna preživljavanja u istrajnosti i životu u skladu s prirodom.
(Tekst prenesen iz časopisa “Roditelj & dete”)
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Jovana Papan: Postoje dečija ponašanja koja slobodno možete ignorisati
Okupili su 100 britanskih roditelja i ispitivali ih o njihovom roditeljstvu. Oko polovine njih se izjasnilo kao “nežni roditelji”, od toga su 84% bile bele, visoko obrazovane žene. Šta ovaj...
Deca influensera: Kako je detinjstvo postalo najskuplji sadržaj
Komercijalizacija dece na internetu postala je uobičajena pojava od Amerike do Rusije. Zakonske regulative širom sveta kasne za ovim društvenim fenomenom, pa mnogi roditelji prelaze granice u eksponiranju svoje dece...
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Što manje igračaka – to više igranja
Sa ciljem da se deca što lepše zabave, da se lepo zaigraju i da im bude zanimljivo, roditelji neretko "zatrpavaju" decu igračkama. Novim, drugačijim, do tada neviđenim. Kada se negde...
http://en.wikipedia.org/wiki/Rabbit-Proof_Fence_(film)
Fotografije dece su iz ovog filma. Preporucujem da odgledate. Tu se mogu videti dostignuca belog coveka u vaspitanju drugih….