Da biste opstali na nimalo jednostavnom putu povezujućeg roditeljstva, važno je da na umu imate tri greške koje roditelji najčešće prave, pa zbog toga gube strpljenje:

Roditeljstvo je težak posao. Čak i kad se čini da sve ide kao podmazano. Roditelji koji su odabrali drugačiji, nežniji, povezujući tip roditeljstva, upravo zbog tolikog truda koji ulažu u to da ostanu smireni u situacijama kada to nije jednostavno, mogu i sami ponekad doći do tačke kada im se učini da tako više ne mogu. Znate onaj trenutak kad osećate da je uzalud što se trudite da budete smiren roditelj, kad je vaše dete i dalje nemoguće. To je zato što cilj pozitivnog roditeljstva nije da dete u najkraćem mogućem roku prestane sa tantrumima, histerijom, negodovanjem, već da vi, kao roditelj, u tim trenucima budete najbolja podrška i podstaknete emocionalni razvoj svog deteta.
Da biste opstali na nimalo jednostavnom putu povezujućeg roditeljstva, važno je da na umu imate tri greške koje roditelji najčešće prave, pa zbog toga gube strpljenje:
- Precenjuju decu
Najčešći razlog zbog kojeg nam se čini da naše disciplinske metode jednostavno ne rade jeste taj što precenjujemo decu. Odnosno, ponašanje koje od njih očekujemo nije uopšte u skladu sa njihovim stepenom emocionalnog i psihološkog razvoja. Ne treba da očekujemo od trogodišnjaka da nema ispade besa, da ne izgubi samokontrolu i uradi, šutne, ugrize, od četvorogodišnjaka da zna uvek da deli, od sedmogodišnjaka da drži sobu urednom, od tinejdžera da ne vikne i ne lupi vratima.
Ako bilo šta od ovoga očekujete, znajte da su vam očekivanja prevelika. To ne znači da su sva pomenuta ponašanja u redu i prihvatljiva. Nisu. Ali deca nisu odrasli ljudi, a ni odrasli ljudi nisu baš dobri u očuvanju samokontrole.
Odrasli imaju dane kada su nervozni, grubi, dane kada im je teško da se kontrolišu, kada kažu nešto ružno pa se kasnije zbog toga kaju, kada im nije do toga da kuću drže pod konac urednom. Nije nerealno očekivati od dece da nemaju “žute minute”. Jer, oni se ne nalaze na istom stepenu razvoja kao odrasli. Smanjite očekivanja. Shvatite da se dete ne ponaša na određeni način namerno, oni samo rade najbolje što mogu sa tim nivoom razvoja na kom se nalaze.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Dok pakujem odeću koju ste prerasli…
Eto ga opet ono doba godine. Krevet u dečoj sobi prepun je letnjih stvari koje su izvađene iz ormana, a zimske iz vakuum vreća traže svoje mesto na polici. Okružena...
Kako sam, od vaspitačice mog sina, naučio šta znači biti DOSLEDAN roditelj
Bilo je to davne 2006. Zima, sneg, napolju smrzlo, a ja sam došla u vrtić da pokupim nastarijeg sina, Sema, koji je tada imao 5 godina. Moja prijateljica Laura i...
Plašiti mlad svet da je brak mrak a dete neka crna aždaja je krajnje nenormalno
Uloga oca u odgajanju deteta je važna. Balkanski mentalitet opravdava to na drugačije načine. Glavne rečenice su: Naspavaj se sad dok još možeš, nećeš stići oprati ni kosu, preteško je,...
Vedrana Rudan: “U kakvom vremenu živimo – svako dijete ima karakter, ni jedan ga roditelj nema”
U kakvom ludom vremenu živimo? Svako dijete ima karakter, ni jedan ga roditelj nema. Tako je govorio moj sin. Krešo se bacio na pod. Urlao je, valjao se po kuhinjskim...
Nema komentara.