Ono što je ohrabrujuće je da bez obzira na uzrast deteta i vaše godine, odnosi mogu da se poprave ukoliko ste otvoreni da prepoznate svoje greške, često načinjene iz ljubavi i želje da vašem detetu učinite najbolje.
Foto: Freepik
Tokom odrastanja, deca mogu razviti vrednosti koje su suprotne onima svojih roditelja, što dovodi do svađa i tenzija. Čak i dobronamerni roditelji mogu svojim postupcima da povrede svoju odraslu decu i pokvare odnose. Zbog toga se osećaju tužno, anksiozno, frustrirano i isprazno. Proganja ih pitanje – zašto me moja deca tretiraju kao smeće?
Postoje mnogi razlozi za negativan stav dece prema roditeljima i poljuljane odnose. Ono što je ohrabrujuće je da bez obzira na uzrast deteta i vaše godine, odnosi mogu da se poprave ukoliko ste otvoreni da prepoznate svoje greške, često načinjene iz ljubavi i želje da vašem detetu učinite najbolje.
1. Nerazrešene emocionalne tenzije
Do njih može doći iz mnogo razloga – razlike u vrednostima, konflikti i traume zbog događaja u prošlosti, ili nesposobnost da se napuste stare uloge i dinamika, loši obrasci komunikacije koji dovode do nerazumevanja, svađa i sukoba. Ove sputane emocije dovode do stresa, anksioznosti i narušenih odnosa.
Šta kao roditelj možete da učinite:
Da radite na empatiji, razumevanju i pozitivnoj komunikaciji. Otvorenos i iskrenost, sposobnost slušanja, spremnost da se stvari sagledaju iz detetove perspektive. Budite smireni, čvrsti i ne pokušavajte da kontrolišete. Imate pravo sa se ne slažete, ali komunicirajte na način koji uvažava detetovo drugačije mišljenje.
2. Neprihvatanje promenjenih uloga i odgovornosti
Kako deca odrastaju, roditelji mogu imati problema da prihvate da ona postaju samostalne odrasle osobe i nauče da se povuku i dozvole svom detetu da živi svoj život. Razlozi za ovo mogu biti nostalgija za vremenom kada su deca bila mala i zavisna od njih, kao i prirodna sklonost roditelja da štite svoju decu i brinu o njima.
Takođe, neki roditelji gaje određena očekivanja od života svoje dece i teško se mire sa činjenicom da se ona ne ostvaruju. Često nisu ni dovoljno upoznati sa detaljima života svoje dece da bi mogli da uvide koliko su nezavisna i odgovorna ona postala.
Šta kao roditelj možete da učinite:
Otvorena i iskrena komunikacija je temelj međusobnog razumevanja i poštovanja. Redovno podsećajte sebe da je vaše dete sada odraslo, čak i ako se ne slažete sa njegovim izborima. Ohrabrujte detetovu nezavisnost i odgovornost za svoje postupke. Naučite da ih slušate dok pričaju o svojim ciljevima i ambicijama, i podstičite ih da postavljaju zdrave granice prema vama, onda kada su potrebne.
3. Kritikovanje i omalovažavanje
Roditelji koji su veoma kritični i nipodaštavaju osećanja ili postignuća svoje odrasle dece, nanose im emocionalnu štetu. Dete može zbog toga da se oseća kao da nije dovoljno važno, ili kao da nikada neće zadovoljiti roditeljske standarde. To vremenom dovodi do osečaja nesposobnosti, bespomoćnosti i gubitka samopouzdanja. Ako ste emocionalno udaljeni i nezainteresovani, vaše dete može izgubiti samopoštovanje i osećati se odbačeno neželjeno.
Manipulacija detetovim osećanjima, izazivanjem osećaja krivice i stida, kao posledicu ima bes i ogorčenost deteta, a u kombinaciji sa nepoštovanjem granica, može dovesti do prekida kontakta deteta sa roditeljima. Ovako radikalnim rezovima odrasla deca pribegavaju onda kada osećaju da ne mogu drugačije da izbegnu uticaj u kontrolu roditelja.
Šta kao roditelj možete da učinite:
Stavite se u poziciju svoga deteta, kako biste mogli da ih bolje razumete i prestanete sa kritikovanje. Umesto da im stalno ukazujete na greške, usredsredite se na ono što rade dobro. Pohvale mogu biti snažan podsticaj. Podsećajte sebe da dete ima pravo da donosi sopstvene odluke. Dajte im prostora da čine greške i uče na njima.
dr Džefri Bernstin, dečiji i porodični psiholog
Priredila: Jovana Papan
Izvor: Psychology Today
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Nema komentara.