Piše: Zorica Žarković
Mada je pre nepune decenije bila pred „otpisom“, danska kompanija Lego je prema prošlogodišnjim rezultatima ponovo preuzela vođstvo na svetskom tržištu igračaka. To je tek jedan od preokreta u industriji u kojoj je dosadan jedino konstantan rast i tokom krize, a da igračke nisu samo dečija svojina svedoče i pokazatelji o sve većem broju odraslih koji kupuju igračke za sebe, kao i o enormnom rastu asortimana „za očeve i sinove“.
Igračke, prva privatna dečija svojina, predstavljaju nepresušan izvor zarade za odrasle, budući da se globalna vrednost ovog tržišta procenjuje na preko 85 milijardi dolara, pri čemu više od trećine generišu Sjedinjene Države. To je i jedno od retkih tržišta koje je tokom svih godina ekonomske krize beležilo rast. Primera radi, u 2009. godini, koja je bila fatalna za mnoge industrije nakon kolapsa svetskog finansijskog tržišta, nemački proizvođači igračaka hvalili su se da im je to jedna od najboljih godina u prethodnoj deceniji. Francusko udruženje proizvođača igračaka saopštilo je da će nedavno završena godina premašiti 2014. kada je prodaja porasla za dva odsto, a prosečna cena igračaka za tri odsto i to uprkos rastu nezaposlenosti, stagnaciji zarada i povećanju poreza koji su opteretili prihode mnogih francuskih domaćinstava.
„Lego“ – totalitarna utopija?
Ni loše prognoze o prirodnom priraštaju u zapadnim zemljama ne umanjuju optimizam ove industrije u pogledu daljeg rasta. Mada je dece manje, usled produženja životnog veka više je deka i baki, pretežno dobro situiranih, a sve je više i razvoda, pa time i nadmetanja bivših supružnika ko će pridobiti decu poklonima. Osim toga, ne igraju se samo deca. Tako se u Nemačkoj oko 20 odsto igračaka kupuje za odrasle, a udeo takozvanih igračaka „za oca i sina“ porastao je za preko 30 procenata, pa sada pojedini očevi konačno ostvaruju želje iz detinjstva igrajući se vozićima ili automobilima na daljinski upravljač.