Sa prvom trudnoćom i rođenjem prvog deteta javljaju se osećanja divljenja, čuđenja, uzbuđenosti, bezuslovne ljubavi, angažovanja i velikih očekivanja.

Piše: Olivera Kovačević, Psihologično
master psiholog, porodični i partnerski savetnik
Sigurna sam da ste nekada čuli za izreku “Prvo dete je kao prva ljubav-taj odnos se nikada više ne može ponoviti.“ Verujem da svaki roditelj može da potvrdi njenu tačnost. Sa prvom trudnoćom i rođenjem prvog deteta javljaju se osećanja divljenja, čuđenja, uzbuđenosti, bezuslovne ljubavi, angažovanja i velikih očekivanja.
Setite se svoje prve trudnoće i rođenja deteta ili jednostavno zamislite sebe u toj ulozi. Kako se osećate? Uzbuđeno? Presrećno? Uplašeno? Imate velika očekivanja i osećate veliku odgovornost za to malo biće koje će pored vas rasti i razvijati se? U zavisnosti od toga koja osećanja unosite u svoj novi, nepoznati, neponovljivi roditeljski odnos sa prvim detetom, ono će kasnije kada odraste, po uzoru na vaš odnos, formirati sebe kao ličnost.
Sasvim je očekivano da je vaspitanje prvog deteta za roditelje u velikoj meri eksperiment. Razmislite samo da li je isti osećaj kada učite da plivate ili kada zaplivate posle višegodišnjeg plivačkog iskustva? Isti slučaj je i sa vaspitanjem prvog i sve ostale kasnije rođene dece.
Osećanja roditelja u odnosu sa prvim detetom su veoma raznolika i pomešana. Sasvim prirodno je da roditelji ulažu sve svoje napore, želje, energiju, sva novostečena znanja o vaspitanju, kao i neizmernu ljubav i da prvo dete vide, na neki način, kao produžetak sebe i svog postojanja. Takođe, prirodno je i to da se u odnosu sa prvim detetom javljaju trema, zbunjenost, nesigurnost i strah od nepoznatog, što stvara napetost kako kod roditelja tako i kod deteta.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Dok pakujem odeću koju ste prerasli…
Eto ga opet ono doba godine. Krevet u dečoj sobi prepun je letnjih stvari koje su izvađene iz ormana, a zimske iz vakuum vreća traže svoje mesto na polici. Okružena...
Kako sam, od vaspitačice mog sina, naučio šta znači biti DOSLEDAN roditelj
Bilo je to davne 2006. Zima, sneg, napolju smrzlo, a ja sam došla u vrtić da pokupim nastarijeg sina, Sema, koji je tada imao 5 godina. Moja prijateljica Laura i...
Plašiti mlad svet da je brak mrak a dete neka crna aždaja je krajnje nenormalno
Uloga oca u odgajanju deteta je važna. Balkanski mentalitet opravdava to na drugačije načine. Glavne rečenice su: Naspavaj se sad dok još možeš, nećeš stići oprati ni kosu, preteško je,...
Vedrana Rudan: “U kakvom vremenu živimo – svako dijete ima karakter, ni jedan ga roditelj nema”
U kakvom ludom vremenu živimo? Svako dijete ima karakter, ni jedan ga roditelj nema. Tako je govorio moj sin. Krešo se bacio na pod. Urlao je, valjao se po kuhinjskim...
Nema komentara.