Reakcije okoline na moju treću trudnoću većinom su bile negativne. “Pa niste balavci da se niste čuvali” ili “Troje dece – treba to odškolovati!” Ne treba uopšte da spominjem koliki je to udarac na psihu žene u tom stanju, u čijem telu divljaju hormoni, koja je ranjiva i osjetljiva na svaku reč
Najstariji sin nije bio oduševljen
Suprug mi je bio podrška, ali u prvim mesecima smo često bili na distanci, jer je i on bio psihički iscrpljen i zabrinut kako će sve to završiti. Kako su meseci prolazili popuštao je pritisak i počeli smo da se otvaramo jedno prema drugom. Konačno smo mogli naglas da kažemo da će nas biti petero. Zajedno smo uređivali sobu i planirali gde će koje od dece da spava.
Mama, voliš li brata više nego mene?
Naš najstariji sin vest o novom članu porodice nije prihvatio baš najbolje. Prva njegova reakcija je bila zaista smešna, ali meni razumljiva. Kad se staviš u položaj deteta koje već ima jednu sestru i često mu ide na živce (u globalu se vole kao i sva ostala braća i sestre), onda ni ne očekuješ da će skakati u vis od sreće. Zatvorio se u svoju sobu i glasno protestovao. Naravno, kroz neko vreme i on je prihvatio činjenicu da će njegova soba ubrzo biti poprište nereda i vriske dvoje malenih derišta.
Važno je poslušati sebe jer drugi ne mogu i neće nositi tvoje breme
Danas kad se osvrnem na taj period preispitivanja, očajavanja, na noći provedene u strahu kako ćemo ja i bebac preživeti porođaj, najradije bih sebi isklesala spomenik. Žena je sposobna da izvuče snagu pitaj Boga otkuda kad joj ista zatreba. Znam da zbog svoje odluke nikada neću zažaliti, a da sam postupila drugačije uvek bih se propitivala, osećala krivicu. Važno je poslušati prvenstveno sebe, ostali ionako ne mogu i neće nositi tvoje breme.
Novi život je prekrasan poklon koji sam prihvatila uprkos mnogim preprekama koje su mi tada stajale na putu. Danas je to dečak koji je nedavno napunio dve godine i preokrenuo nam svakodnevicu naglavačke, ali nas je neizmerno usrećio.
Izvor: Klokanica
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽENSKE PRIČE
Razmišljala sam: šta je to u meni što pokreće ljude da plaču?
Moja prijateljica je izdala knjigu i kada sam je pozvala da joj čestitam kroz suze je govorila: "Bila sam skroz ok, a rasplakala sam se čim sam ugledala tvoje ime...
Izvini drugarice što sam rodila dete
Pišem tebi koja si mi i dalje draga, a koja si me otpisala onog trenutka kad sam postala mama: Draga moja, Izvini što ti više nisam zanimljiva mada sam i dalje...
Priče u prolazu: Šta je nama naša borba donela?
Piše: Ivana Mićić, Mama zašto U jednom malom primorskom mestu na Jadranu postoji grafit na kome piše: „Neću žvaku, hoću kusur.“ Deluje istinito ali ipak je laž. Grafit su...
Za promenu, probaj sa pohvalom
Za promenu, probaj sa pohvalom. Nije istina da "se kvari ko se hvali". Istina je da nas samokritika sve više sateruje u ćošak, a pohvala otvara naše vidike za sve...
Nema komentara.