Vitki Gurman: Kako hraniti zdravu i srećnu decu (i njihove roditelje)?

U Srbiji nemamo apsolutno nikavu edukaciju o ishrani. Dete nema gde da nauči ni najbazičnije stvari. Roditelji su uvek najvažniji i najveći uzor svojoj deci, pa ako hoće da menjaju loše navike deteta neka prvo postanu najbolji primer tom detetu.

Postoje li neke tipične greške koje prave i oni roditelji koji se većinom trude da deci obezbede pravilnu ishranu?

Ne bih koristila reč „greška“ jer postoji namera, trud i želja. Izdvojila bih nešto što sam primetila – u želji da nadoknade ono što nije bilo dobro, krenu da kupuju egzotične i preskupe namirnice koje su „aktuelne“. Nemam objašnjenje zašto dete mora da jede aroniju kad postoji borovnica i kupina. Zašto kinoa kad je tu proso? Da ne shvatite pogrešno, super su i kinoa i aronija – ali nema potrebe za opterećenjem kućnog budžeta. Ko sebi može da priušti – sjajno. Ali nije OK da se zbog reklama misli da je ovo moranje i da bez „egzotike“ nema zdrave ishrane za dete.

- Advertisement -

Zatim, misle da je zdrava hrana u prodavnici zdrave hrane. Pogledajte keks tamo. I on ima margarin. Pogledajte musli i pahuljice i gotove kaše. Pune su šećera. Zdrava hrana je na pijaci, u ribarnici, mesari… I zahteva da roditelji budu u kuhinji. Tu ne pomažu „egzotične“ namirnice.

zdrava hrana za decuKako se kod nas u školama gleda na donošenje obroka od kuće? Stekla sam utisak da je to hit u inostranstvu, da li se slično dešava i kod nas ili smo i dalje u mindsetu u kom se to ne radi, nego je in kupovati u pekari?

Mindset? Ili podpadaš pod tuđ, ili kreiraš neki bolji 🙂 I mene su na poslovima koje sam radila prvo gledali čudno, a onda počinjali da kopiraju ono što radim. Posebno pred leto. Nije teško: „Zdrava hrana i domaća hrana su totalno „IN“. Nijedna svetska zvezda ne jede u pekari. A ja ne mogu da verujem da to još ne znate?!“ 🙂 Sad ozbiljnije…

Bila sam u kontaktu sa jednom mamom čija devojčica zbog zdravstvenog stanja nosi svoju hranu. Mama se plašila da joj se deca ne podsmevaju i da je to ne obeshrabri. Bilo je važno da devojčici promena prija i bude zadovoljstvo, a ne muka, moranje i teret. Ja sam joj rekla da odmah zauzme stav da je njena hrana bolja, kvalitetnija, posvećuje joj se posebna briga – da ona ne želi da jede „loše i neukusne prerađevine“ jer one nisu „dovoljno dobre za nju“. I delovalo je. Njeni stvarno zdravi, preukusni obroci spremljeni s pažnjom – postaju hit među vršnjacima. Skoro su imali i prezentaciju recepata u razredu.

Ne savetujem da se ovde nastupi skromno i bojažljivo. Naprotiv. Lepe kutijice, šarene salvetice, stav da je u to uloženo više truda, kvaliteta, posebnosti… Što je i tačno. Mama koja pakuje ćerki za školu treba da pakuje i sebi za posao. Da joj po povratku priča kako je kolege stalno pitaju šta lepo ima danas, da traže recepte – ali i da su oni (jadni) morali da idu na onaj grozan kroasan sa salamom jer nisu poneli ništa zdravo a ukusno.

Šta je sa odraslima koji još nisu roditelji? Da li i oni treba da misle o ovome?

- Advertisement -

Vaša deca su prvenstveno deca koju volite i o njima se brinete kao mame i tate jer su vaše odluke prvo i poslednje što se važi. Ali se računamo i svi mi koji ih volimo kao tetke, strine, ujke, babe, dede, braća, sestre ili bliski prijatelji porodice. „Naša deca“ su sva ona deca o kojoj se brinemo ili koju hranimo redovno, povremeno, ugostimo ih ili im odnesemo poklone. Roditelji neosporno igraju presudnu i najveću ulogu – a mi ostali doprinosimo ili ometamo (setite se samo rođake ili komšinice koja dolazi u posetu sa kesicom gumenih bombona i čipsom, ili pak ujke koji redovno vodi sestrića na sport).

Ja nisam mama, ali postoji četvoro dece kojima sam veoma „uticajna“ odrasla osoba – dvoje tinejdžera i dva mala deteta. Nisu moji postupci ni zanemarljivi ni nebitni kada ih pravim kao mnogo starija sestra ili rođena tetka.

Ako postoji savet u vezi ishrane koji biste roditeljima dali u samo jednoj rečenici, kako bi on glasio?

Isto ono što sam rekla i u jutarnjem programu jednom, ponoviću sada: izbacite margarin. Ne samo onaj koji se maže na hleb. Ako ga izbacite to znači da više nema kupovnih sladoleda, kolača, keksića, grickalica… Vaša ishrana i ishrana vaše porodice samo tim jednim činom menjaju se na bolje iz korena.

I organizujete se tako da u kuhinji provodite što manje vremena. Pročitajte tekst na mom blogu Moj Fast Food. Ako vam to ne uštedi vreme i živce, ne znam šta bi drugo na ovom svetu moglo.

 

- Advertisement -

Izvor: Plezir magazin / Vitki gurman

spot_img

Najnovije

Šećerlema – bajka o hrabroj devojčici, ispisana ljubavlju

Ova bajka se ne odvija kao sve druge bajke - nekada davno. Ova bajka nema za glavne junake prinčeve i princeze.

Dva zdrava izbora i jedan koji vodi u ludilo: Gabor Mate o granicama u odnosima i porodičnoj toksičnosti

Šta zaista znači postaviti zdrave granice u odnosima — čak i kada je reč o najbližima? Gabor Mate jasno razdvaja dva zdrava, racionalna izbora od jednog destruktivnog, u koji mnoge porodice nesvesno upadaju.

Da li dete može da dobije dijabetes od mnogo slatkiša?

Ovaj roditeljski strah je razumljiv — dijabetes je ozbiljna hronična bolest koju danas ima sve više ljudi, uključujući i decu. Međutim, važno je razlikovati dve vrste dijabetesa i njihov uzrok.

Dijabetes kod dece – uzroci i lečenje

Kada se priča o šećernoj bolesti većina prvo pomisli na bake i deke, ali kao i većina bolesti koje ne biraju uzrast, dijabetes se javlja i kod dece.

Danas je svetski dan borbe protiv dijabetesa

Diabetes mellitus se ubraja među najčešća endokrinološka oboljenja, a posledica je modernog stila života i povećanja broja spoljašnjih etioloških činilaca, među kojima se posebno izdvaja gojaznost, fizička neaktivnost i stres.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img