Koliko bi vas roditelja, koji imate decu tinejdžere, volelo da vaše dete ne sedi satima za kompjuterom, već da vreme provodi konstruktivno.

Piše: Aleksandar Labus
U Srbiji volontiranje znači nešto drugo. Takvo je vreme. Onome ko volontira uglavnom donosi sažaljenje okoline, jer se ova vrsta aktivnosti najčešće odnosi na neplaćeni probni rad, koji može trajati i godinama. U svetu, normalnom i razvijenom, ono donosi čast i divljenje, jer je tamo aktivnost zadržala svoj originalni smisao – rad u interesu društva, svojevoljan i sa ljubavlju.
U tom svetu volontiranje mogu obavljati ljudi svih godina i profila, pa tako možete videti npr. penzionere koji volontiraju i pomažu u muzeju. Isto tako, deca se vrlo rano ohrabruju da počnu sa volontiranjem, a zašto? Zato što su koristi od ovakvog rada višestruke, kako po pojedinca, tako i po društvo u celini. Kod nas je, kao i u svim ostalim oblastima, situacija malo nerazvijenija i slobodno možemo reći, učmalija.
“U svetu, normalnom i razvijenom, ono donosi čast i divljenje, jer je tamo aktivnost zadržala svoj originalni smisao – rad u interesu društva, svojevoljan i sa ljubavlju.”
Pre nego što počnemo da kritikujemo, nemojmo zaboraviti da se i kod nas nekada volontiranje cenilo, i da je, takoreći, izgradilo dobar deo države (država), samo pod drugim imenom – radne akcije. Doduše, vreme i okolnosti su bile drugačije, ali to ne znači da mi danas to ne možemo ili nismo sposobni. Samo nas treba pokrenuti.
Volontiranje pre svega treba da bude praksa mladih, jer su oni puni energije i entuzijazma, koje samo treba pravilno iskoristiti i usmeriti. Nažalost, deca u školama, to može svako istraživajne i anketa potvrditi, ne znaju skoro ništa, što znači da se i ne bave time. Ima izuzetaka, a gruba procena bi bila da ti izuzeci čine 10 posto, što znači 3-4 učenika u odeljenju. Ako pitate učenike, oni ne znaju ništa o tome jer ih niko nije informisao, ponudio im, ili ih podstakao na takvu vrstu aktivnosti. Ali kad im se ponude određene aktivnosti, shvataju da postoje one kojim bi se bavili u slobodno vreme i rado bi pristali na to.
A te aktivnosti mogu biti razne: rad sa starim i ugroženim licima, rad i briga o životinjama, rad na održavanju zelenila i očuvanju prirode, pomaganje u okviru institucija, organizacija ili događaja (poput doma zdravlja, doma za stare, Crvenog krsta, Univerzijade, raznih sajmova..), prikupljanje pomoći za ugrožene vršnjake iz okruženja, drugih krajeva zemlje ili čak drugih zemalja i komunikacija sa njima (poste jednih drugima), a kod srednjoškolaca popularni (ali nedovoljno) odlasci u inostrane kampove. Rad i pomaganje u školi oko okruženja ili organizacija priredaba takođe može spadati u volontiranje, a na školama je da same odrede koje bi aktivnosti bile odgovarajuće i koje bi eventualno nagrade pružale.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: OBRAZOVANJE
Intervju, Bojana Vojnović: Pustite dete da pogreši i da preuzme odgovornost za svoj život!
Bojana Vojnović je predstavnica generacije mladih koji znaju šta sadašnje vreme zahteva u profesionalnom smislu - da se stalno menjaš, učiš, razvijaš, da...
Pristup tehnologiji u školama nije nikakav čarobni napitak od koga će deca bolje učiti
Tokom proteklih deset godina munjevite ekspanzije tehnologije u školama, nastavnici i uprave škola dovoljno često su svedoci površne upotrebe tehnologije da znaju da pristup tehnologiji sam po sebi nije nikakav...
Uvodi se nacionalna čitanka “u cilju razvijanja ličnog i nacionalnog identiteta”
Među 60 zakona koliko ih je usvojeno na prvom i poslednjem jesenjem zasedanju Skupštine Srbije 26. oktobra usvojen je i Zakon o izmenama i dopunama Zakona o udžbenicima, kojim se...
“Kako je na nebu, učiteljice? Borim se, ali neću izdržati”: Svetlana je učiteljica koja radi sa decom obolelom od raka,
"Kako je na nebu učiteljice? Ja se borim, ali mislim da neću izdržati". Ovo je jedino pitanje na koje učiteljica Svetlana Ateljević (57) iz Beograda nije imala odgovor, a ono...
Nema komentara.