Savremeni mališani svaki dan padaju sa stolica, naleću jedni na druge i udaraju u zidove, a pažnja im je veoma ograničena. “To je jako čudno, nikada ranije nismo to viđali…”
Iako istraživanja pokazuju da je najbolji način učenja za malu decu – učenje kroz igru, vaspitači se sve više pretvaraju u učitelje koji, kada ne uče decu čitanju i računanju, pišu kilometarske izveštaje o akademskom napretku svojih štićenika.
Upravo je vreme do sedme godine, period kada je deci najpotrebnije da svakodnevno imaju puno fizičke aktivnosti i da im sva čula budu stimulisana, kako bi razvili jaka tela i jake umove. To se najbolje postiže igrajući se na otvorenom, po mogućstvu na terenu koji nije suviše ravan, predvidiv i lak za savladavanje.
Ukoliko deca u predškolskom uzrastu ne provode dovoljno vremena napolju u slobodnoj igri i fizičkoj aktivnosti, učenje će kasnije biti otežano. Biće trapava, nesposobna da drže pažnju i kontrolišu emocije, rešavaju probleme i imaće teškoće sa opažanjem i komunikacijom. Upravo to je ono što se sada masovno susreće u školama, upozorava Henskom.
Umesto da danas lupamo glavu kako da ovim veštinama decu naučimo u školi na specijalnim časovima, trebalo je da im dozvolimo da ih sama steknu kroz igru, onda kada je tome bilo vreme. Kada bi mališani imali svakodnevno dovoljno prilike da se igraju na otvorenom sa vršnjacima, ne bismo danas morali da ih učimo tehnikama meditacije i specijalnim vežbama. Uštedeli bismo i mnogo vremena i mnogo novca. Samo je trebalo da im dozvolimo da budu deca.
“Za učenje će biti vremena kasnije. Deca u vrtiću moraju da se igraju!” zaključuje ona.
Priredila: Jovana Papan
Izvor: Vašington Post
Pravi razog zbog kog se deca vrpolje
Retko ćete sresti decu koja se kotrljaju nizbrdo, penju po drveću i vrte u krug radi zabave. Roleri, trotineti, vrteške i ostali rekviziti polako putuju u muzeje. Uvek nedostaje vremena na račun povećanih obrazovnih zahteva ili puke roditeljske želje da im deca nauče sedam svestskih jezika do sedme godine.
Novi lek koji pedijatri prepisuju mališanima je – boravak napolju
Umesto lekova, deci iz Bostona lekari sve češće prepisuju terapiju šetnjom i planinarenjem.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Usamljenost kod majki novorođenčeta – kao u igri žmurke kada shvatite da vas niko ne traži
Razlike između očekivanja i realnosti su pogotovo velike kod roditelja koji su imali vrlo aktivan život pre rođenja deteta, bez obzira da li je u pitanju bilo zahtevno radno mesto,...
Dr Vlajko Panović: Prvorođena i drugorođena deca imaju potpuno drugačiju dinamiku odrastanja
O razlikama u odrastanju prvorođenog i drugorođenog deteta u jednoj porodici, ali i načinu na koji se roditelji prema njima postavljaju - govorio je dr Vlajko Panović. Fokus je bio...
Deca nam okupiraju kuću, život, budućnost… i menjaju sve iz korena
Okupiraju našu kuću koja je do skoro bila besprekorno čista i uredna, a sada su svuda ‚nered razbacane igračke, fleke od hrane i deca koja trče unaokolo i jure se....
Da li biste prihvatili ovaj posao? Ili ga možda već radite…
Veoma je važno da imate sposobnost da izdržavate sate i sate stojeći, da ne očekujete redovne obroke, da ste dostupni 24/7, po mogućstvu da imate diplomu iz medicine, visoke kulinarske...
Pustite decu da se igraju, ostavite se skola stranih jezika, sahova, muzickih zabavista, skola ucenja…gluposti, do 7. godine pustite decu da jurcaju, dajte im bicikle, trotinete, zaboga, pustite ih da se penju na drvece, na merdevine, neka mile, zavlace se, naravno, minimum bezbednosti se podrazumeva.PUSTITE DECU DA SE ISPRLJAJU, uzasavam se kada u parku vidim sredjene devojcice i mame koje , kada siroto dete hoce da u novim patikama kroci na travu, kazu “nemoj tamo, isprljaces se” ili kada cujem “nemoj da trcis, pasces” meni se kosa na glavi digne. Pa sta ako padne? Pobogu, dete treba da bude dete!