“Vašoj deci nije potreban roditelj za zabavne, uzbudljive aktivnosti. Ali samo će ih roditelj i dalje mnogo voleti posle svakodnevne dvadesetominutne borbe da ih uvuče u kadu i okupa.”

Meri Kasat
Dobro se usredsredite
Ponekad će deca, međutim, želeti da provedu vreme radeći nešto s vama (a i vi ćete to želeti). I tu pravi život postaje tako iritantan. Vaše dete želi da mu se pridružite u igri ili je potrebno da mu nešto pokažete ili mu pomognete. Vi, međutim, morate da obavite milion poslova pre nego što ono ode na počinak. To je vreme kada decu slušamo samo s polovinom pažnje: „Hmm? E pa to je lepo, dušo…“, ili kada postajemo razdražljivi: „Da, znam da ti je potrebna pomoć, ali pogledaj koliko samo sudova moram da operem. A i kuhinjski sto je sav prljav – zahvaljujući tebi.“
Je li vam poznat ovaj scenario? Naravno da jeste. Vaše dete mora da shvati da ima dana kada je posla koji treba da obavite više nego vremena kojim raspolažete. Ponekad jednostavno nemate vremena ni za šta drugo nego da mu pružite površnu pomoć.
Ali šta je sa svim onim jutrima, popodnevima i večerima kada ste pomalo pod stresom i kada ne možete da se koncentrišete ni na decu ni na kućne poslove? Deca očekuju od vas da im se u potpunosti posvetite i očigledno imaju nameru da to traže dok ne bude po njihovom, a vi biste voleli da im to pružite, ali ako ne počnete da spremate večeru, ona neće biti gotova do vremena za odlazak u krevet.
“Vaše dete mora da shvati da ima dana kada je posla koji treba da obavite više nego vremena kojim raspolažete. Ponekad jednostavno nemate vremena ni za šta drugo nego da mu pružite površnu pomoć.”
Odgovor na ovo jeste da se u potpunosti usredsredite samo na jedno, a onda na drugo. Zapravo – da budem određenija – morate se prvo usredsrediti na kućne poslove i objasniti detetu: „Ako me pustiš na miru dok ne stavim jelo u rernu, moći ću da ti posvetim čitavih dvadeset minuta pre nego što budem morala da sredim kuhinju. Ali ako me budeš i dalje gnjavila, sve će duže trajati i onda neću na kraju imati dvadeset minuta za tebe.“ Morate to tako da uradite jer ne postoji garancija da će vas dete kasnije ostaviti na miru ako prvo njemu date njegovih dvadeset minuta. Ovako će svako imati koristi, a vi ćete osećati mnogo manji stres. Možda vam odlično ide od ruke da obavljate više poslova u isto vreme, ali to ne mora da znači da u tome i uživate. I zato prvo uradite jedno, a onda drugo.
Dete želi vašu pažnju (sem ako mu nešto drugo ne privuče pažnju, a onda će istog trena zaboraviti na vas). To se ne menja od vremena kada su vaša deca sasvim mala do trenutka kada treba da odu od vas. Ali bi ona želela vašu punu pažnju ako je to moguće (iako je i delimična pažnja bolja od nikakve) i zato iz iskustva znam da će gotovo uvek pristati na ovako nešto. Drugi uslov je, naravno, da se vi držite pogodbe, inače vam sledećeg puta neće verovati. I zato im nemojte posvetiti obećano vreme ako vas budu gnjavila, čak i ako otkrijete da biste bez problema mogli da im posvetite tih dvadeset minuta. A ako vas ostave na miru, dajte im tih dvadeset minuta čak i ako kasnite sa svim ostalim poslovima.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Dok pakujem odeću koju ste prerasli…
Eto ga opet ono doba godine. Krevet u dečoj sobi prepun je letnjih stvari koje su izvađene iz ormana, a zimske iz vakuum vreća traže svoje mesto na polici. Okružena...
Kako sam, od vaspitačice mog sina, naučio šta znači biti DOSLEDAN roditelj
Bilo je to davne 2006. Zima, sneg, napolju smrzlo, a ja sam došla u vrtić da pokupim nastarijeg sina, Sema, koji je tada imao 5 godina. Moja prijateljica Laura i...
Plašiti mlad svet da je brak mrak a dete neka crna aždaja je krajnje nenormalno
Uloga oca u odgajanju deteta je važna. Balkanski mentalitet opravdava to na drugačije načine. Glavne rečenice su: Naspavaj se sad dok još možeš, nećeš stići oprati ni kosu, preteško je,...
Vedrana Rudan: “U kakvom vremenu živimo – svako dijete ima karakter, ni jedan ga roditelj nema”
U kakvom ludom vremenu živimo? Svako dijete ima karakter, ni jedan ga roditelj nema. Tako je govorio moj sin. Krešo se bacio na pod. Urlao je, valjao se po kuhinjskim...
Preeeeedugacak tekst!
Ono malo poenti se utopilo u masi bespotrebnih razjašnjenja…
Nisu čitaoci ovoga deca o kojoj pišete!
Sjajno! Cela suština je ovde objašnjena. U stvari, ovde je sve što treba znati o provođenju vremena sa decom i raspoređivanju obaveza.