Mada su fizički bezbedna, ova deca žive u “menalnoj” ratnoj zoni u kojoj neprestano trpe napade roditeljskih strahova, želja i ambicija

Kim Džon Pejn je pedagog i autor knjige “Jednostavno roditeljstvo” u kojoj opisuje kako moderan način odgajanja dece dovodi do psihičkih problema od kojih je najrašireniji takozvani ADHD ili poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje.
Pejn je na grupi dece sa ovim poremećajem sproveo eksperiment – pojednostavio im je život. Rezultati su premašili dejstvo klasične terapije lekovima poput Ritalina. Čak 68% dece je izgubilo simptome, a primećen je i za 37% bolji akademski uspeh.
Jednostavnost detinjstva
Do svog zaključka da deca u zapadom svetu trpe posledice pretpavanja života raznim nadražajima, Pejn je došao zahvaljujući svom iskustvu u izbegličkim kapovima u Džakarti u Indoneziji. Tamo je imao prilike da vidi simptome posttraumatskog stresa kod dece – ona su bila nervozna, preosetljiva na nadražaje i zazirala su od svega novog i nepoznatog. Kada se kasnije vratio u Englesku i započeo sa privatnom praksom, shvatio je da mnoga deca koja mu dolaze – ispoljavaju iste simptome kao deca iz ratnih zona!
Četiri “previše” protiv kojih se treba boriti
Zaključio je da, mada su fizički bezbedna, ova deca žive u “menalnoj” ratnoj zoni u kojoj neprestano trpe napade roditeljskih strahova, želja i ambicija. U njihovim životima bilo je previše svega, što je prouzrokovalo “kumulativnu stresnu reakciju”, svojevrsni odbrambeni mehanizam.
Savremena deca izložena su bujici informacija koje nisu u stanju da obrade i razumeju. Rastu sve brže jer i naša očekivanja sve brže rastu.
Moja deca imaju previše stvari
Roditelji samo žele najbolje za svoje dete. Upisuju ga na bezbroj aktivnosti – fudbal, muziku, borilačke veštine, balet. Vreme im je isparcelisano a kalendar pretrpan. Njihov životni prostor nakrcan je edukativnim knjigama, uređajima i igračkama. Prosečno dete na Zapadu ima preko 150 igračaka i godišnje dobija oko 70 novih. Ono je zaslepljeno tolikim šarenišem i preplavljeno mogućnostima izbora.
Zbog toga je njegova igra površna i ono ne uspeva da utone u maštanje.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Kako da oprostim mami
Ne možes da oprostiš, a da prvo ne okriviš, rekla sam joj. I tu je počela njena borba. Kako da okrivim mamu koja me kontroliše, diše mi za vratom, ne...
Nekada detetu strahovi služe samo za to da zna da je neko tu
U jednom od stanova u kome su živeli nad njenim krevetom je visila polica. Stara i napukla, visila je na dva iskrivljena eksera, prilično izvučena iz zida. Svake noći bi...
Niko nije dužan da za tebe bude najbolje moguće dete kako bi ti bila najbolja moguća mama
Niko ti nije dužan da bude bolji roditelj za tebe nego što ume, da zna uvek šta radi, da nikada nije zbunjen, da ima odgovore na sva pitanja koja tebe...
Zapadni svet precenjuje važnost majke za razvoj deteta
„Mama je najbolja!“ Takva parola mogla se videti u rukama zrelih muškaraca na fudbalskom stadionu. Veza između deteta i majke smatra se posebnom osnovom u razvoju čoveka, jer ona pomaže...
Nema komentara.