Razdvajajući decu po uzrastima, oduzimamo im prirodne okolnosti za samostalno učenje, smatra razvojni psiholog Piter Grej.
Deljenje dece po uzrastima prilikom školovanja postalo je praksa otprilike istovremeno kad i fabričke pokretne trake. Uočljiva je podudarnost – školski sistem decu tretira poput delova na fabričkoj traci, koji se kreću od punkta do punkta, tj. iz razreda u razred. Svaki fabrički radnik proizvodu dodaje jedan novi deo (gradiva). Na kraju trake, silaze gotova odrasla ljudska bića, oblikovana po specifikacijama, piše razvojni psiholog Piter Grej.
Problem je, objašnjava on, što deca nisu pasivni proizvodi kojima možemo dodavati delove. Niti su nedovršene odrasle osobe kojima fali još par delova da se kompletiraju. Deca su celovita ljudska bića koja teže kontroli nad sopstvenim životima i koja žele da uče ono što njih zanima. I to najbolje uče kada su u dodiru sa osobama raznovrsnih uzrasta.
Antropolozi nas uče da je pripadnost mešanoj uzrasnoj grupi ključna za samoobrazovanje dece u društvima lovaca sakupljača.
“Kada sam u školi Sadberi Voli proučavao odnose između dece različitih uzrasta, utvrdio sam da deca mnogo vremena provode sa mlađima ili starijima od sebe, ukoliko za to imaju prilike,” kaže Grej. Učenici se naročito rado mešaju sa drugim uzrastima prilikom igre.
Grej je izdvojio nekoliko najvažnijih blagodeti mešanja dece različitih uzrasta:
Zašto je deci neophodno više zadirkivanja?
Mešanje uzrasta dozvoljava mlađoj deci da se uključe u aktivnosti koje ne bi mogla da izvode sama ili sa vršnjacima, i da uče iz takvih aktivnosti.
Ruski razvojni psiholog Lev Vigotski razvio je 30-ih godina XX veka koncept “zone bliskog razvoja”, u koju su spadale aktivnosti koje dete može da izvede sarađujući sa decom koja su veštija, a koje ne može da izvede samo ili sa decom na istom stepenu razvoja. Vigotski je smatrao da deca najbolje uče kada provode vreme sa decom koja su unutar te zone i po veštinama tik iznad njih.
Na primer, dva četvorogodišnjaka verovatno neće uspeti da se igraju dobacivanja loptom, jer će bacati ukrivo i igra će im brzo dosaditi. Ali, kada se četvorogodišnjak i osmogodišnjak igraju dobacivanja, starije dete će svojom spretnošću stizati loše bačene lopte mlađeg, a svoje bacati pravo u ruke manje spretnog mališana, koji će uživati u hvatanju.
Zbog toga deca uživaju u igri sa mlađima ili starijima od sebe. I to ne samo kada su fizičke igre u pitanju. Kada sedmogodišnjaci i osmogodišnjaci igraju karte, vrlo brzo gube pažnju i interesovanje, jer igra karata zahteva koncentraciju, pamćenje i planiranje. Međutim, kada deca tog uzrasta igraju karte sa tinedžerima, oni im pomažu da prate igru, daju im strateške savete i paze da se ne zaborave pravila.
Kada se zajedno igraju deca koja još ne čitaju i ona koja znaju da čitaju, onda mlađa deca mogu da uz pomoć starije igraju igre koje zahtevaju čitanje ili pisanje. Kroz taj proces mlađa deca postapeno i sama uče da čitaju.
Kada si mali, i u društvu druge male dece, izbor aktivnosti je ograničen samo na one za koje je sposobna tvoja uzrasna grupa. Ali kada su tu i starija deca, gotovo da nema granica kada su mogućnosti za igru u pitanju. Možeš sa njima ići na mesta gde bi se bojao da odeš sam, recimo u šumu, ili raditi stvari koje ne bi smeo da probaš sam, kao što je penjanje na drvo, objašnjava Grej.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Ovo NE MORATE da radite: 10 ANTI SAVETA razvojnog psihologa Dorse Amir
Dorsa Amir je naučnica sa Univerziteta Berkli i bavi se načinima na koji se deca razvijaju i uče u različitim kulturama širom sveta. Takođe je i moderna mama koja, kao...
Dr Vlajko Panović: Roditelji se plaše da deci nešto brane, tako dobijamo ’kopi pejst‘ generaciju
Više od 40 odsto dece u Srbiji koja koriste internet gleda slike krvi i mučenja životinja i ljudi, a gotovo trećina pristupa pornografskim sajtovima, pokazuje istraživanje „Deca Evrope na internetu“....
Pedagog upozorava: Previše aktivnosti i igračaka ostavljaju posledice na decu
Svaki roditelj želi samo najbolje za svoje dete. Zato roditelji često upisuju decu na bezbroj različitih aktivnosti, od sporta i sviranja instrumenta do baleta i mnogih drugih koje će ih,...
Četiri tipa emocionalno nezrelih roditelja koji uništavaju svoju decu
Emocionalnu nezrelost pak odlikuje ponavljanje automatizovanih ponašanja, pri čemu takvi ljudi uopšte nisu svesni ni šta rade, ni uticaja koji mogu imati na druge. Stoga nemaju potrebu da se izvinjavaju...
Nema komentara.