Želela sam da budem roditelj nalik mojim roditeljima – smirena, odmerena, poštena i ispravna. A čvrsto verujem da ih je vera održala da ostanu takvi i u smutnim i teškim vremenima za roditeljstvo.
Piše: Jasmina Jovanović
Odlazak nedeljom u crkvu, post i pričest u domu mojih roditelja su se oduvek podrazumevali. Nikad niko nije pitao zašto idemo u crkvu ili se usprotivio odlasku.
To je bio jedan od onih svečanih, zajedničkih porodičnih trenutaka kada čisti, uredni, okupani i u najboljoj odeći koju imamo zajedno odlazimo na svetu liturgiju.
Kao što nikad nisam posumnjala da su mi roditelji zaista roditelji, baš moji otac i majka, kao što ne posumnjah da mi je (devojačko) prezime Nedeljković, i kao što sam prihvatila bez sumnje činjenicu da smo odvajkada Srbi, i naša verska opredeljenost bila mi je četvrta stvar oko koje se nikad nisam dvoumila. Sa roditeljima, prezimenom i pripadnošću jednom narodu dobila sam i svoju pravoslavnu veru.
Nemam baš ništa protiv neverujućih ljudi. Sloboda je rođenjem data svima da izaberu šta će i kako će. Ne, čak imam drage prijatelje koji su ateisti i dokle god neko od njih ne krene da ismeva i ruga se mom opredeljenju, ja nemam nikakve potrebe da te ljude izbegavam. Tolerancija i razumevanje su most između verujućih i neverujućih. A obe osobine znaju da budu uvod u ljubav.
Doduše, bude mi ih ponekad žao, onako iskreno, prijateljski, kada me prisustvo na nekim liturgijama učini toliko srećnom i ispunjenom da ne mogu a da se ne setim tih dragih ljudi koji, verovatno, neće iskusiti nešto slično. Ili recimo, poput dana kada smo sreli i dobili blagolov Patrijarha Pavla. Taj neopisivi osećaj kada se reč Božija toliko osladi, da nema stvari koja može da te učini nesrećnom. I ono sveprisutno ubeđenje verujućih, da se sve dešava sa nekim dobrim razlogom – i dobro i zlo. I da će sve na kraju biti dobro.
“Taj svakonedeljni ritual postaje navika, ali dobra navika, i negde ih uči da budu dosledne. A doslednost je u životu važna i u pravim stvarima je vrlina, zar ne?”
Nisam mogla da dopustim da moja deca budu uskraćena za tu blagodat. A i nije bilo razloga. Želela sam da budem roditelj nalik mojim roditeljima – smirena, odmerena, poštena i ispravna. A čvrsto verujem da ih je vera održala da ostanu takvi i u smutnim i teškim vremenima za roditeljstvo.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Usamljenost kod majki novorođenčeta – kao u igri žmurke kada shvatite da vas niko ne traži
Razlike između očekivanja i realnosti su pogotovo velike kod roditelja koji su imali vrlo aktivan život pre rođenja deteta, bez obzira da li je u pitanju bilo zahtevno radno mesto,...
Dr Vlajko Panović: Prvorođena i drugorođena deca imaju potpuno drugačiju dinamiku odrastanja
O razlikama u odrastanju prvorođenog i drugorođenog deteta u jednoj porodici, ali i načinu na koji se roditelji prema njima postavljaju - govorio je dr Vlajko Panović. Fokus je bio...
Deca nam okupiraju kuću, život, budućnost… i menjaju sve iz korena
Okupiraju našu kuću koja je do skoro bila besprekorno čista i uredna, a sada su svuda ‚nered razbacane igračke, fleke od hrane i deca koja trče unaokolo i jure se....
Da li biste prihvatili ovaj posao? Ili ga možda već radite…
Veoma je važno da imate sposobnost da izdržavate sate i sate stojeći, da ne očekujete redovne obroke, da ste dostupni 24/7, po mogućstvu da imate diplomu iz medicine, visoke kulinarske...
Бог Вас благословио, за овако дивне и поучне речи.
јереј Горан С.
Prvi dio:
Nemam baš ništa protiv neverujućih ljudi. Sloboda je rođenjem data svima da izaberu šta će i kako će. Ne, čak imam drage prijatelje koji su ateisti i dokle god neko od njih ne krene da ismeva i ruga se mom opredeljenju, ja nemam nikakve potrebe da te ljude izbegavam. Tolerancija i razumevanje su most između verujućih i neverujućih. A obe osobine znaju da budu uvod u ljubav.
Drugi dio:
Doduše, bude mi ih ponekad žao, onako iskreno, prijateljski, kada me prisustvo na nekim liturgijama učini toliko srećnom i ispunjenom da ne mogu a da se ne setim tih dragih ljudi koji, verovatno, neće iskusiti nešto slično.
Znači tebi ne smije niko ništa reći ali ti imaš pravo da žališ nekog, što je puno gore od ismijavanja.
Tipična odlika praznovjernih ljudi.
Lepsi clanak odavno nisam procitala. Kako je lepo znati da postoje taki ljudi.
” takvi ” :)))
Uživala sam čitajući. Hvala.
Ne mogu da verujem sta sam procitao. Ne mogu da verujem da postoje ovakvi ljudi u 21 veku. Na svako pitanje koje postavi dete, odgovor je Bozic?? Pretpostavljam da neznate zasto je more slano zato ste i dali takav odgovor. Umro je i sada mu je lepo sedi sa Bogom!?!? Navescete dete da donese stetnu odluku zeleci da mu bude lepo, da bude sa svojim bratom. Na svako pitanje treba da se da pravi odgovor, a dete ce razumeti, mozda ne sve ali posteepeno ce mu biti sve jasnije. U svakom slucaju bice naprednije, obrazovanije i pametnije dete od deteta koji je ceo zivot dobijao na svako pitanje samo jedan odgovor. Totalno me razocarao tekst i moderator koji je dozvolio isti. Nisam psiholog ali se nadam da ce se bar jedan javiti i objasniti kakve sve posledice prouzrokuje ovakvo vaspitanje.
Lijepo srocen tekst koji najvise govori o Vasoj porodici i kako organizujete zajednicke aktivnosti. Nazalost pomije sali ste obicaje i Hriscanstvo. Necu previse pisati ali cu se osvrnuti na 2 stvari koje su opste prihvacene u nasem narodu skoro kao osnove naseg nacionalnog a i time i vjerskog naravno pravoslavnog bivstvovanja. U startu ste naveli sa ste se rodili u tom prezimenu i tom narodu i samim tim ste pravoslavka. Vjera se ne dobija i ne stice. Vjera je individualna i zavisi od prihvatanja svakog pojedinca. Procitajte Sveto pismo. Mozete se roditi i u porodici svestenika ako ne prihvatate da je Hristos sin Boziji i da je vaskrsao uzalud Vam kako glasi prezime. Druga stvar je sto biste tesko objasnili porodici i prijateljima i ubila bi vas sramota da vam dijete nije pravoslavac tj. da nije krsten u pravoslavnoj crkvi cak i ako je to sve sto ima sa vjerom. Pitanje za Vas, ko su bili Hristovi sljedbenici? Jevreji, od roditelja iz plemena jevreja.
Druga stvar. Krstili dijete 2.dan ili na prvi rodjendan ili sa 18 godina to mu nece pomoci a ni odrediti ga Hriscaninom. Trebate gledati i kontekst u kojem Vam je baba rekla to sto je rekla. Nekad se smatralo da ce dijete prezivjeti ili imace vece sanse da prezivi ako je odmah po rodjenju krsteno j druga stvar je da ukoliko dijete umre nekrsteno svestenik nece citati molitvu. Opet procitajte Sveto pismo koje govori o nevinosti djece. Procitajte i tekstove patrijarha Pavla koji je govorio o tome i o krstavanju tek kad momci krenu u vojsku. Pozdrav i srecan Vam Bozic.
divan tekst, iskren…
Nemojte mnogo osuđivati. Nismo svi isti i nema svako dar da prožme i razume sam, analogno ni da prenese, i onda je bolje imati i Božić kao odgovor nego ne davati nikakav. Autorka teksta se ne udubljuje u suštinu vere. Ona traži ljubav i ljubav nalazi, te je zadovoljna. Možda deca rastu malo indoktrinirana, ali ako izrastu u dobre ljude, ni to nije preterano važno. Nemaju mogućnost izbora sada što ne znači da ih život neće postaviti pred situaciju u kojoj će naučiti i to.
Što se tiče arogancije u kojoj svi slični njoj smatraju kako su bolji od drugih (“i njeni prijatelji nikad neće spoznati sreću i blaženstvo jer ne idu njenim, jedinim za to mogućim, putem”) ali nikad ne bi to priznali i suštinski shvatili, to je zato što za drugo ili bolje možda i ne znaju. Opet, ne treba ih kriviti. Da li je štetno? I po koga? Taj odgovor teško da možemo mi da damo.