Zašto se deca permanentno smeju uprkos lošim meteorološkim uslovima, uprkos krizi u zemlji i svetu, uprkos ratovima, poplavama, bedi koja ih okružuje, uprkos bolesti i nemaštini?

Zašto se deca permanentno smeju uprkos lošim meteorološkim uslovima, uprkos krizi u zemlji i svetu, uprkos ratovima, poplavama, bedi koja ih okružuje, uprkos bolesti i nemaštini? Zato što na drugačiji način posmatraju situacije koje ih okružuju od nas odraslih.
Ponekada najveće lekcije iz života možemo naučiti upravo od dece.
Nemaju olovku? Crtaće kredom! Nemaju loptu? Iskoristiće kutiju! Nemaju skejtborde? Napraviće ih od granja! Deca će improvizovati kućicu u prirodi, praviće kolače od snega, zamak od peska, trčaće bosa po travi, skakati po baricama, hvatati bube i guštere, hraniti tek rođene mačiće, igrati se klikerima napravljenim od blata, lizaće ledenice zamišljajući da su sladoled… Zaplesaće na ledu, igraće se lišćem, konopcem, gajbicama, skakaće, vikaće, penjaće se na sve na šta se može popeti i biće srećniji od mnogih odraslih koji imaju neuporedivo više.
Kada im se pridruži novi prijatelj, decu neće biti briga za njegovo materijalno stanje, za veru, boju kože, za istoriju njegove porodice, nekretnine koje poseduje, garderobu i obuću koju ima na sebi… Od trogodišnjaka nećete čuti: “Pričaj mi kakav si bio kao beba. Da li si sisao, ili si pio mleko na flašicu. Jesi li nosio ‘Pampers’ ili neke druge pelene? Ja se družim samo sa ‘pampersovcima’, znaš.”
Deca uživaju u sadašnjem trenutku i zajedno stvaraju uspomene – dok mnogi odrasli stalno vraćaju sećanja iz prošlosti i time kvare sebi i sadašnjost i budućnost.
Dete će u svakom trenutku naći način da se zabavi, da maksimalno iskoristi svoje vreme i situaciju u kojoj se našlo.
Nakon injekcije će od lekara, srećan i pun sebe, tražiti špric sa kojim će se dugo vremena igrati. Od velike kartonske kutije, nakon kupovine frižidera na rate, će sebi napraviti dvorac. Napravice garažu za automobile od kutije od cipela, napraviće avion od parčeta papira, prskaće se vodom, igraće se štapićima od sladoleda, pevaće svi podjednako glasno iako nemaju svi dara i sluha, i ono najvažnije – iskreno će se smejati!
Zahvaljujući tome, detinjstvo postaje lepše, veselije, razigranije, raspevanije i šarenije, čak i u najtežim uslovima za odrastanje. Njihova mašta je bujna, a volja i želja da ulepsaju sebi svaki momenat je beskrajna.
Za sreću nam zaista malo treba, možemo je svuda pronaći i osetiti, potrebno je samo malo dobre volje.
Život čine sitnice i kratkotrajni momenti… Oni čine savršenstvo… A savršenstvo je naš krajnji cilj.
Autor: Zorana Rodić Đukanović
Izvor: Roditelj portal
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Saveti osamdesetdvogodišnje profesorke: Pronađite dete u sebi!
Leticija (82) je penzionerka iz Rima, nekadašnja profesorka istorije umetnosti. Njeni korisni saveti uticali su na plan i program boravka u Rimu. "Treba više vremena da provedete u prirodi, idite...
Šta ako ja jednostavno želim osrednji život?
Šta ako je sve što ja želim jednostavan, usporen, prosječan život? Šta ako sam najsrećnija kada je sve u redu i bez trzavica? Ako sam jednostavno osrednja i odlučila sam...
Bajka utorkom: “Ne bih mu oprostio pa makar crko!”
Znao sam ovo često da kažem kada me neko povredi, uvredi, kaže nešto što mi nije milo. Dugo sam držao u sebi ljutnju, bes i razočarenje. Kada bi me doktrori pregledali,...
Bajka utorkom: Ko je pobedio u ratu?
Jutros sam probudio malog brata Da u dvorištu kuće igramo rata Sve je to igra, samo da znate Nisu to prave, prave granate Iza brda dim, sirene bruje Večeras u...
Nema komentara.