Da bi čitanje donelo bilo kakvu korist za dete, nije dovoljno da samo pasivno sluša. Mnogi roditelji pogrešno misle da je puko čitanje dovoljno da dođe do poboljšanja jezičkih sposobnosti.
Piše: Sanja Dutina
Stručne knjige, web-sajtovi, novine i magazini uvek su prepuni saveta da se deci još od ranog uzrasta obavezno čita. Čitanje se prepoznaje kao važno za sticanje i razvoj jezika i pismenosti, jer je u pitanju plodan i ključan kontekst intimne interakcije odraslog i deteta, gde su oboje uz podeljenu pažnju usmereni na isti objekat ili događaj. Na taj način se učvršćuje emocionalna povezanost roditelja i deteta, podstiče razvoj vokabulara, stvaraju se pozitivni stavovi prema čitanju uopšte u kasnijim godinama.
Istraživanja pokazuju da je period od rođenja do treće godine kritičan za dugoročni razvoj jezika, kognicije, emocija i socijalizacije. Prema Kurtisu i Šuleru, već oko šesnaeste nedelje dete je spremno da sluša priče, a od šestog meseca je sposobno da reaguje na intonaciju glasa i prozodiju čitaoca. Prosečan uzrast koji se preporučuje za početak čitanja knjiga je između 7 i 9 meseci, i potrebno je uključiti ovu aktivnost u redovnu rutinu. Što ranije dete dođe u dodir sa čitanjem i knjigama, u kasnijim godinama ima veće skorove na jezičkim merama.
Istraživanja pokazuju da je period od rođenja do treće godine kritičan za dugoročni razvoj jezika, kognicije, emocija i socijalizacije.
Razvoj jezika i sposobnost čitanja su pod uticajem sredinskih faktora, pa tako nedostatak knjiga u porodičnom okruženju može imati štetne posledice. Moguće je da se deci koja u petoj godini života imaju jezičke probleme, manje čitalo ili da imaju roditelje koji ni sami nisu vešti u čitanju. Jedno longitudinalno istražavanje pokazalo je da je broj knjiga koje dete poseduje u šestom mesecu života, dobar prediktor ekspresivnog jezika u 24. mesecu, kao i uspešnosti prolaska testova za upis u školu. De Beriš je takođe pokazao da čitanje mlađoj deci mnogo više utiče na razvoj pismenosti, slušanje i interakciju sa odraslima nego čitanje u starijem uzrastu.
Sigurna afektivna vezanost se dovodi u vezu sa takvim ponašanjem majke koje podstiče pismenost i fokusiranje na knjige, ali i detetovo interesovanje za čitanje. Roditelji koji čitaju deci, često i sami uživaju u knjigama, poseduju više knjiga i češće ih vode u knjižare i bibilioteke. Suština je u tome da ukoliko roditelj uspešno izazove detetovu reakciju na sadržaj (kvalitativna komponenta čitanja), može podstaći njegovo interesovanje i želju da mu se što više čita (kvantitatnu komponentu), što se može održati na starijem uzrastu. Sa druge strane, deca koja i sama izraze želju da nauče da čitaju, mogu da podstaknu roditelje na ovu aktivnost.
Roditelji koji čitaju deci, često i sami uživaju u knjigama, poseduju više knjiga i češće ih vode u knjižare i bibilioteke.
Većina istraživanja o čitanju se oslanja na teoriju Vigotskog, gde se spremnost roditelja da se uključi u rad sa detetom i strukturiše aktivnosti, dovodi u vezu sa zonom proksimalnog razvoja. Zona proksimalnog razvoja se odnosu na razliku između detetovih trenutnih sposobnosti i onoga što može da nauči samo, i potencijalnih sposobnosti tj onoga što može naučiti uz podršku starijeg deteta ili odraslog. Kako je Vigotski naglašavao važnost jezika i socijalne interakcije za kognitivni razvoj, Marej i Igan su pokušali da empirijski odgovore na pitanje da li deca kojima roditelji čitaju pokazuju i napredniji kognitivni razvoj u odnosu na decu kojima ta aktivnost nedostaje. Na uzorku od 11,134 devetomesečnih beba, koristili su mere komunikacije i rešavanja problema- subskale upitnika Ages and Stages, i tri prediktivne varijable povezane sa jezičkim aktivnostima: čitanje, pokazivanje slika i pričanje sa detetom.
Rezultati su pokazali da je čitanje i konstantno pričanje i obraćanje detetu statistički značajno pozitivno povezano sa kognitivnim skorovima, tj kognitivnim razvojem devetomesečnih beba. Time je podržana perspektiva Vigotskog, koji je tvrdio da jezik podstiče kognitivni razvoj tako što omogućava internalizaciju informacija iz spoljašnjeg sveta i poboljšava samokontrolu nad kognitivnim procesima kao što su pamćenje i mišljenje. Dakle, čitanje i pričanje ne donose samo korist za razvoj jezika već i za druge aspekte kognitivnog razvoja.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: KNJIGE
Tihana Lipovec Fraculj: Asertivnost je veština koja je korisna i deci i odraslima
Asertivnost je pojam koji potiče od engleske reči assertive, što znači uporan, samouveren, samosvestan. O tome kako se razvija i zašto je važan za život pričali smo sa autorkom knjige...
Kako uraditi domaći zadatak bez bitke u kući
Učitelj je rekao da je mom osmogodišnjem sinu za domaći dovoljno pola sata dnevno, ali je njemu redovno bio potreban jedan sat, pa i više od toga. Kukao je, žalio...
Knjiga „Kad stvari poljude“ u najužem izboru za Nagradu „Dušan Radović“
Zbirka pesama Dragane Mladenović Kad stvari poljude, u izdanju Kreativnog centra, našla se u najužem izboru za Nagradu Dušan Radović za 2023. godinu. Nagradu dodeljuje Biblioteka grada Beograda, a žiri,...
GABI, HRABRO SRCE BEOGRADA – knjiga o hrabroj keruši Gabi, izdavačke kuće Pčelica
Nakon ovog romana snimljen je i dokumentarni film sa svedočenjima autora, ali i učesnika događaja opisanih u knjizi GABI, HRABRO SRCE BEOGRADA. Autor Goran Marković otkrio nam je detalje o...
Nema komentara.