Transgeneracijski zavisimo od tuđeg mišljenja, što je u psihologiji obrađivano iz mnogo uglova: koliko je porodica ili škola, gde je uspeh vrlo jasno definisan, uticala da se ukalupljujemo, je li roditeljstvo druga šansa da dokažeš da vrediš, ako to već nisi kroz detinjstvo...
Da bi decu naučili odgovornosti moramo da im, uprkos njihovom otporu, nametnemo određene dužnosti. Naravno da dečje dužnosti moraju da budu razumne, u skladu sa detetovim sposobnostima, uzrastom i zrelošću.
Relativno do nedavno, svrha zevanja nije bila jasna i istraživači i naučnici je i dalje osporavaju. Ali ova zajednička osobina koju imaju svi kičmenjaci donekle nagoveštava o čemu se zapravo radi – i verovatno nije ono što pretpostavljamo.