Budimo iskreni na momenat: svadbe ponekad stvarno umeju da budu naporne. Čini se da traju čitavu večnost, tokom koje smo prinuđeni da pričamo sa rođacima koje smo izbegavali godinama i nasumičnim pijanim ljudima koje prvi put vidimo.
U trenucima dosade, često maštamo da se iskrademo dok niko ne gleda i odemo kući, ali opet, ne želimo da budemo zapamćeni kao prvi ljudi koji su napustili venčanje, pa odlučujemo da ipak ostanemo. I čekamo. I čekamo sve dok ne dođe torta u 10 uveče posle osamnaestog obroka, jer tako je pristojno!
Kao što možete i sami primetiti na ovim urnebesnim fotografijama, deca nemaju takvih problema. Ako im nešto nije po volji, reaguju istog trenutka, bez obzira da li su u kući, vrtiću ili na svadbi. Iako smo ljubomorni na njihovu slobodu da budu ono što jesu, čak i na venčanju, drago nam je da bar neko iskreno pokazuje kako se mi ostali osećamo na dosadnim svadbama.