Mlade ženke šimpanzi u nacionalnom parku Kibale u Ugandi koriste štapove kao rudimentarne lutke i brinu o njima kao što se njihove majke staraju o pravim mladuncima.
Novo istraživanje pokazuje da i kod šimpanzi u divljini postoje polne razlike u preferenciji određenih vrsta igračaka, što je ponašanje koje je verovatno evoluiralo kako bi životinje učinilo boljim majkama, prenosi Nacionalna geografija.
Mlade ženke šimpanzi u nacionalnom parku Kibale u Ugandi koriste štapove kao rudimentarne lutke i brinu o njima kao što se njihove majke staraju o pravim mladuncima. Ovo ponašanje, inače retko opažano kod mužjaka, registrovano je više stotina puta tokom 14 godina proučavanja.
“Štapovi nemaju nikakvu funkciju, prosto ih nose – ponekad na nekoliko minuta, ponekad satima,” kaže biološki antropolog sa Harvarda i vođa studije, Ričard Rengam. “Štapove redovno odnose u svoja “gnezda” za dnevno odmaranje, što ne rade sa drugi predmetima. Pojedine ženke se takođe igraju sa štapovima dok su u gnezdu.”
Ovo je prvi put da su uočene razlike u načinu igranja predmetima između polova kod divljih životinja, što je rasprostranjeno među ljudima a primećeno je i kod majmuna u zarobljeništvu. Zna se od ranije da mlade ženke majmuna u zarobljeništvu više vole da se igraju lutkama dok mladi mužjaci više vole “muške” igračke poput kamiončića.
“Činjenica da majmuni u zarobljeništvu biraju igračke prema polu ukazuje da postoji nešto biološki različito među polovima što ih usmerava ka različitim tipovima igračaka,” objašnjava Sonja Kalenberg, biolog sa Koldža Bejts u Mejnu i koautorka studije.
Da su u pitanju biološke razlike govori i primer ženki šimpanzi iz divljnine, koje nikada svoje roditelje nisu videle da se igraju štapovima, a opet to rade.
“To ne znači da se biološki faktori i uticaji okoline međusobno isključuju,” dodaje Rengam.
Rodna uslovljenost igre može imati evolutivne prednosti jer igranje na određeni način može predstavljati pripremu za kasnije zadatke, kao što je briga o deci, pa je nošenje štapova vrsta vežbe koja priprema mlade ženke da jednog dana nose svoju mladunčad dok se istovremeno veru ili jedu.
Nošenje štapova može biti ponašanje naučeno od posmatranja drugih mladunaca, vrsta “dečije tradicije” koja je dobro poznata kod ljudi, objašnjava Kalenbergova.
“Ljudska deca vole da oponašaju uloge odraslih koje vide, i često to rade koristeći predmete koji simbolizuju one koji koriste roditelji,” kaže Volter Gilijem, direktor Centra za dečji razvoj i socijalne politike pri Medicinskoj školi univerziteta Jejl. “Iako mlade šimpanze nisu videle majke da nosaju štapove, videle su ih kako nose bebe. Deluje sasvim moguće da ih oponašaju koristeći štapove,” zaključuje on.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Vladimir Đurić: Da li biste prodali novo jutro za milion dolara?
Može li se staviti cena na novo jutro, za koliko biste ga prodali? Da li je milion dolara ponuda koju biste prihvatili bez obzira na uslove? Dr Vladimir Đurić, doktor...
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Nema komentara.