Tata kupi mi auto: Milutin Kostić

Milutin Kostić je psihijatar i radi u Institutu za mentalno zdravlje. Kao tata troje dece, za Detinjarije govori o svom roditeljskom iskustvu.

Predstavite nam se kao tata?

Zovem se Milutin Kostić, otac troje dece: dva dečaka (12, 10) i jedne devojčice (5).

Da li mislite da ravnopravno učestvujete sa mamom vaše dece u vaspitanju?

Skroz ravnopravno. Od početka supruga i ja imamo vrlo slične stavove prema vaspitanju i nastupamo sa istim principima pa to olakšava stvari. Naravno postoje delovi u kojima supruga ili ja imamo više emotivnog upliva, pa se u tim stvarima potpomažemo, usporavamo ili ubrzavamo ono drugo:)

Koliko porovodite vremena sa svojom decom?

Ne postoji tačna mera. I nisam siguran kako da merim ono što provodim. Ne mogu isto da računam kada odvedem ćerku u park i veći deo sedim i gledam u telefon dok se ona igra s drugarima i kad odemo u zoološki vrt, pa pričamo neumorno. Takođe, u ovom trenutku ne provodim jednako vremena sa svima. I s jedne strane imam osećaj krivice, a sa druge, to je nešto na čemu smo supruga i ja radili. Naime, sa najmlađom provodim najviše vremena jer mora još uvek da se vodi, brine i slično, dok su stariji već izuzetno samostalni. Idu sami na treninge, izlaze sa društvom u kraj i mi smo to tako želeli i radili na tome. A kada su kod kuće, moraju da rade za školu ili mi imamo obaveze. I s jedne strane mi je drago što su nezavisni, ali sa druge imam osećaj krivice da im nedovoljno vremena posvećujem, a ako bismo više vremena provodili zajedno imao bih strah da su suviše vezani. I to me podseća na mog oca, kada sam mu jednom prilikom kao tinejdžer zamerio što kada sam puno učio mi je govorio da moram da izlazim i budem s društvom, a kada bih izlazio se brinuo da li zapostavljam školu. I sada sam se ja našao u potpuno istoj situaciji, samo preneseno na provođenje vremena sa njima.

 

Koliko vremena je potrebno da se na kreativan način posvetite detetu?

U skladu sa prethodnim odgovorom mislim da zavisi od uzrasta. Nisu iste potrebe deteta sa 5 ili 12 godina. To ide u fazama. I svaki drugi dan ako se sat-dva provede zaista kvalitetno mislim da može da bude dovoljno. Nekad je dovoljno i pažljivo saslušati ili odgovoriti na neko detetu mnogo važno pitanje, koje ga u tom trenutku najviše zanima i njima će to biti izuzetno važno. Važno u smislu da imaju koga da pitaju, da smeju da podele nešto intimno. Istina je i da sve češće pronalazim sebe da ne nalazim vremena (ili strpljenja zbog umora i nervoze od svih drugih obaveza) ni za to i onda me izjeda krivica. Pa onda pokušavam da nadomestim. Kao što se vidi, sumnja i krivica me konstantno izjedaju, ali mislim da je to i zdravo i potrebno jer mi oni pomažu da se ne zapustim u ulozi roditelja.

milutin kostic

Koliko vaš profesionalni život utiče na vaspitanje deteta?

Poslednjih godina imam sve više posla i to utiče na vreme koje provodim sa porodicom, a posebno na kvalitet. Često se dešava da sam ili odsutan (mentalno), da mislim o nekom problemu na poslu ili da moram da radim, kada deca i supruga žele da provodimo vreme zajedno. Mislim da i dalje nije često, ali vidno imam manje strpljenja prema deci (mada mislim da to ima veze i sa njima jer su stariji, često bezobrazniji, više testiraju granice što me umara, dok prema najmlađoj još uvek imam više strpljenja kao što sam i prema njima imao u njenim godinama). S druge strane, mislim da je važno i da deca vide kod roditelja, da su vredni, odgovorni, da puno rade, jer to isto indirektno daje informaciju o sistemu vrednosti, ako naravno ne ode u krajnost da se potpuno gubi vreme za porodicu. Mislim da nisam otišao u tu krajnost i trudiću se da nikad ne odem.

Šta vi kažete o poverenju između roditelja i dece? Da li postoji razlika u vaspitanju ženskog i muškog deteta?

Mi izuzetno insistiramo na poverenju. Supruga i ja smo ih lagali samo za dve stvari u životu – za Deda Mraza i za Zubić Vilu. Kada su dečaci porasli i kada smo im rekli istinu jednom po jednom, obavezno bismo naglasili da je to bila jedina laž s naše strane. Sa ćerkom nas ovo tek čeka 🙂 Kada nešto ne želimo da im kažemo ne lažemo ih, već im kažemo da ne možemo da im kažemo to u ovom trenutku. Ili im pojasnimo do granice koja bi njima bila razumljiva i prihvatljiva. I onda svojim primerom pokušavamo da kod njih isto stvorimo. Naravno kao prava deca lažu kad mogu i svesni smo toga, ali za sada te laži nisu previše ozbiljne. Kada ih uhvatimo, uvek se fokusiramo na činjenicu da je laž u celoj priči mnogo gora od same stvari zbog koje su lagali.

Što se tiče vaspitanja ženske i muške dece postoje određene sitne razlike, koje mislim da nisu suštinske. Na primer, kod dečaka smo morali mnogo više da razgovaramo o fizičkom nasilju i kako da reaguju u takvim situacijama, dok sa devojčicom nismo imali potrebe da vodimo slične razgovore, jer je kod devojčica to značajno ređe. Ali smo je učili da se brani (za sada samo od verbalnih napada). Ne znamo još kako će kasnije biti jer je ona još mala. Sa tinejdžerskim godinama mogu da nastanu značajnije razlike, ali to ćemo tek videti. Supruga i ja već i o tome razgovaramo, jer smo nažalost svesni da postoje muškarci koji su pre svega seksualno frustrirani i da je to nešto sa čim devojke i žene moraju da nauče da se nose, što momci i muškarci ne moraju. O tome razgovaramo već sad sa dečacima jer je to nešto što i oni moraju da prepoznaju u svom okruženju i da se tome usprotive. S druge strane, druge vrste nasilja su češće kod muškaraca, te je tu kod dečaka potrebno biti oprezan.

Možete li da opišete savršeno dete?

Ne mogu da opišem savršeno dete kao što ne mogu da opišem ni savršenog roditelja. Jer to ne postoji. Ako je dete savršeno, onda ne pravi probleme, ako ne pravi probleme onda ne iskušava dovoljno život i neće biti spremno za njega kasnije. A ako pravi probleme onda nije savršeno dete. Tako isto i roditelj, ako je savršen onda ne daje adekvatnu i realnu sliku o životu detetu jer niko nije savršen, te biti savršen roditelj može da napravi psihološki problem detetu jer može da ima neadekvatna očekivanja od sebe i drugih kasnije u životu. A ako roditelj greši, onda nije savršen. Tako da je to kvaka 22. Najbolje dete je nesavršeno dete i najbolji roditelj je nesavršen roditelj. Ali ne previše nesavršen 🙂

Kakav je vaš odnos prema društvenim mrežama?

S jedne strane to je jedan veliki eksperiment koji smo mi kao ljudska rasa odlučili da sprovedemo. Nad svima nama, ali posebno nad decom, jer se njihov mozak još uvek razvija i kako će to uticati na njih je još uvek vrlo upitno. A opet, one su tu i od toga nema bežanja. Supruga i ja dozvoljavamo korišćenje sve dostupne tehnologije koju i sami koristimo, ali se trudimo da postoje limiti za igrice, TV i telefon. Za sada od društvenih mreža nisu išli dalje od Tik Toka. Imali su vremensko ograničenje tokom dana, ali su sami vremenom prestali aktivno da ga koriste. Ta vrsta brzih, kratkih klipova u bezgraničnom broju sigurno ne pomaže razvoju pažnje, a lično me je strah da može da negativno utiče. Nemam dokaz, možda preterujemo, ali ništa specijalno ne gube. Naravno svesni smo da će ova vrsta kontrole moći još jako kratko da se primenjuje i da će vrlo brzo to biti nemoguće. Npr. ja sam im rekao da mogu da proverim da li su igrali igricu na kompjuteru kada ostanu sami (to je treća laž, zaboravio sam na nju:)), pa verujem da ne igraju igrice kad nismo kod kuće, ali je samo pitanje vremena kada će prepoznati moj blef:)

Naš gastro urednik je Nenad Gladić – Lepi Brka radi emisiju „Kuvajmo  s decom “ sa dvanaestogodišnjom devojčicom  Jojom,  kroz ovu emisju težimo da naučimo decu osnovnim kulinarskim veštinama. Kakva je situacija kod vas u kući (kuhinji) po ovom pitanju?

Pokušavamo da ih sve osposobimo i polako su sve bolji. Srednje dete ima baš izražene afinitete i sam traži i uči da kuva i eksperimentiše, što sa nama, što sa bakama, pa nas je pre neki dan probudio miris prženica koje je sam za doručak spremio za celu porodicu. Starijeg s druge strane uopšte ne interesuje, ali smo ga naučili da napravi testenine, isprži jaja, pa ponekad nešto napravi posle škole. Ćerka nam pomaže po kuhinji povremeno, ali je to i dalje samo u vidu igre i da bi bila sa nama, videćemo kad još malo poraste da li zaista ima afinitete.

Šta kažu vaša deca o vama kao tati?

Kažu da sam najbolji tata, ali je problem što nemaju referentni sistem pa je njihov sud vrlo diskutabilan:)

Koji je vaš savet nama po pitanju vaspitanja dece?

Uloga roditelja nije samo da zaštiti dete, već pre svega da ga nauči da zaštiti samo sebe. I to zahteva praksu i prepuštanje kontrole. To je nešto što mnogi roditelji zaboravljaju i mislim da je jako važno da se borimo sa svojim strahovima i da stvaramo nezavisne, sposobne odrasle ljude i da ih ne vezujemo previše za sebe. A opet da znaju da smo uvek tu i da imaju sigurnu luku kad god je potrebno, bez da se plaše da isplove. Kao što sam na početku rekao, to je balans sa kojim se često i sam borim i gde me često mori nesigurnost da li radim dobro. Tu ravnoteža je izuzetno teško ostvariti i stalno mora na njoj da se radi, ali mislim da je jedini ispravan put.

Da li se uloga tate po vama danas svela na “Tata kupi mi auto”?

Ne, čak suprotno, gledajući roditelje iz mog okruženja mislim da su vrlo posvećeni očevi i da vrlo aktivno učestvuju u vaspitanju i brizi o deci. Još uvek ne kao majke često, ali se razlika smanjuje u odnosu na neke relacije koje su ranije bile dominantne.

Izvor: Detinjarije.com

spot_img
spot_img

Najnovije

TREĆI NAUČNI PIKNIK – Nezaboravni dvodnevni naučni događaj za celu porodicu

Naučni piknik se otvara u petak 17. maja u 11 časova, kada će nastupiti Jelena Petošević sa horom Šumarskog fakulteta.

Kao da je majka apstraktno i magično biće koje zavlada ženom čim se porodi i sve zna i sve može

Za sve nove mame i za sve one koji su joj blizu ili daleko - koji je sreću svaki dan ili tek ponekad, koji su joj familija ili prijatelji...

DEDINSKI KVARTET: Deda, ti si bezobazan

Koliko nam je deda važna figura u životu - zna svako ko je odrastao sa (bar) jednim i ko ga i dalje ima. Ali koliko su dedi važni unuci?! E to je nešto što se rečima jedva može opisati...

Ekseri u ogradi – moćna životna lekcija

Često nam je potrebna opomena, podsetnik ili životna lekcija kako bismo nastavili onako kako mislimo da je bolje i za nas i za sve oko nas.

Najvažnije lekcije sa konferencije “Roditeljske perspektive: Osećanja i jasne granice” – Fondacija Novak Đoković

U petak, 10. maja u mts dvorani održana je konferencija “Roditeljske perspektive: Osećanja i jasne granice” u organizaciji Fondacije Novak Đoković, na kojoj je predavalo više od 25 stručnjaka iz zemlje i regiona

Pratite nas

KOMENTARI

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img