Naravno da se svako od nas, ko se usudio da svoju reč i misao iznese pred javno oko, u nekim momentima mora konsultovati sa boljim poznavaocem određene materije ili terminologije… Tako mi nešto, u situaciji, u kojoj sam započela ovaj set priča, termin Apstinencija zvuči svakako samo ne onako kako sam ga zamislila…
Gugl kaže Apstinencija je odricanje od seksa i alkohola, iz različitih razloga… Pa… Ne bih se odrekla, ni požalila na nedostatak nijednog od ta dva začina. Ne vidim štetnost nijednog od to dvoje u mom dosadašnjem konzumiranju…
Ono čega sam se ja odrekla je daleko prljavije, štetnije, zatrovanije, kancerogenije, nego i najveća količina dvojca, koji ja mogu da podnesem…
Otrov je u sitnicama, koje se, kao sitne larve zavuku u neki ćošak života, pa dok se ne izlegu i ne namnože u milionski tiraž, ti ne vidiš da si postao gost u svom životu… Da je neki drugi ljigavac, Puž, ispunio taj savršeni krug, tu beskonačnu spiralu, koju si gradio, crtao, rezbario, sunčao…
Poroci i zavisnosti, koje nas uništavaju iz naših ćelija, primetni su tek kada izađeš iz kruga u kome si hipnotisano utrnuo, objašnjavajući sebi, po stoti put, da je sve to normalno, da se to svima dešava, da je svet takav, da ti nisi ispravan…
Pa ti onda neki drugi sitni poroci hrane taj osećaj samokritike, jer da si bolji, bilo bi ti bolje…
Skloniti se na stranu, kratkovid gledati skupljenih očiju na sliku, koju si i sam naslikao, ali je dosad nisi razumeo, slično je kao slušati svoj glas na snimku… U nekom momentu, najodvratnije što si dosad slušao… Ta čudna fonetika, ta nauka o kojoj nemaš pojma, ta rupa u osnovnom znanju te udaljava od sebe samog… A šta si ti, ako nisi onaj koga najbolje poznaješ?! A šta si ti, ako ne onaj kome najviše možeš da veruješ!? A šta si ti, ako ne slobodan izbor svega što si prihvatio od ponuđenog!? A šta si ti, ako ne najuplašenije biće sa kojim si se suočio!?
Apstinencija, tj. suzdržavanje od svih poroka i zavisnosti, koji te čine uljuljkanim, utrnutim, lažno zadovolj(e)nim, nikad dovoljno našminkanim, je ona vrsta Apstinencije kojoj svojom voljom pristupam…
Je skupljena sva snaga u šaku, kao čvrstu pesnicu, dok već nokti ne dođu do kosti…
Je klinika kojoj prilazim bez putne torbe…
Je rehabilitacija, koja nam treba mnogo pre nego što smo i shvatili da dogorevamo…
…
I danas je padala kiša… More je od jutros pod modrim talasima… sve što je bilo u planu pada u slanu vodu…
Goran se spustio do plaže, ja na terasi širim veš, koji već nedelju dana perem u vreloj vodi i domaćem sapunu… Šetao se uz vodu, sam sa svojim mislima… Gledam ga „odavde“, zgodan je kao bog! Sve čega smo se odrekli vidi se u komunikaciji, koja je sve kvalitetnija i sa merom…
Odricanje od priča, koje nam ne donose dobro, dugačak je i ne tako lak potez… Sticati kontrolu nad svojim jezikom je priličan posao… Opasan je to mišić… Ljigav i svaštojed…
Prorešetati svoje misli je nalik prosejavanju kukuruznih zrna… Posao ima dobru nameru, da se očisti od prljavštine, ali je nemoguće da prođeš bez trnja u očima i nosu…
Apstinirati od svega što ti ne da da spavaš?! Koliko dugo si spreman na rehabilitaciju?!
Autorka: Dragana Soro

