Prema istraživanju Stanford Medicine, prosečna starost u kojoj deca dobijaju svoj prvi telefon je nešto preko 11 godina, a broj se postepeno povećava do 12 i po godina, kada više od polovine dece već ima telefon. I sa tim korišćenjem telefona dolazi dilema za roditelje — da li je i kada u redu da čitate tekstualne poruke svog deteta?
Odgovor na ovo pitanje nije jednostavan „da“ ili „ne“. Starost, okolnosti i drugi faktori značajno utiču na donošenje ove odluke. Evo šta kažu stručnjaci o tome šta roditelji treba da uzmu u obzir u ovakvoj situaciji.
Erika Bent, licencirani terapeut, govorila je o okolnostima kada je narušavanje privatnosti možda neophodno. Prva je kada su deca vrlo mala ili tek dobijaju telefon. „Na isti način na koji roditelji istražuju prijatelje i roditelje prijatelja pre nego što dozvole deci da ostanu na spavaju kod nekog, razumno je da se uradi istraživanje i na online platformama“, rekla je Bent. „U određenom uzrastu, kao što je 13 godina i stariji, potreba za samostalnošću postaje važnija, i roditelji treba da poštuju potrebu tinejdžera za privatnošću.“
Dr. Catherine Nobile, psiholog i direktor Nobile Psychology, slaže se. „Za mlađu decu, posebno onu ispod dvanaest godina, roditelji mogu smatrati potrebnim da nadgledaju njihovu komunikaciju kako bi ih zaštitili od online rizika kao što su sajber nasilje, neprikladan materijal ili štetne interakcije. U ovoj fazi, cilj je često pružiti smernice i osigurati njihovu online bezbednost.“
Takođe, pregledanje onoga što vaše dete govori prijateljima na telefonu može biti neophodno ako roditelj brine da je dete ugroženo. U tim slučajevima, Bent je podelila, „Ako narušavanje privatnosti deteta dovede do podrške koja im može spasiti život, onda iako teška odluka, ona je opravdana. To može razumljivo izazvati značajnu štetu u odnosima, pa roditelji treba da pristupe ovakvim kršenjima privatnosti pažljivo.“
Nobile je potvrdila ovo razmišljanje, dodajući da pregledanje njihovih poruka može biti opravdano ako postoji zabrinutost za bezbednost ili uznemirujuće ponašanje. Međutim, preporučuje pažljiv pristup ovoj situaciji. „Razgovarajte otvoreno o tome zašto verujete da je potrebno da proverite njihove poruke i uključite ih u diskusije o privatnosti i sigurnosti“, objasnila je Nobile. „Pronalaženje balansa između poštovanja njihove privatnosti i ispunjavanja svojih roditeljskih obaveza uključuje očuvanje poverenja i negovanje atmosfere međusobnog poštovanja.“
Imajte na umu da narušavanje privatnosti može negativno uticati na dečije poverenje u vas. Takođe, može ograničiti sposobnost deteta da izgradi nezavisnost.
„Ako roditelji čitaju poruke jer se bore sa prelazom na veću autonomiju, onda čitanje poruka njihovog deteta više služi roditeljskoj potrebi i nije u najboljem interesu deteta.“
Umesto stalnog nadgledanja njihovih aktivnosti, Nobile preporučuje negovanje „okruženja otvorenog dijaloga“, gde možete postaviti jasne granice. „Podsticanje da podele svoje brige ili probleme sa vama pomaže u izgradnji poverenja i omogućava vođenje bez invazivnog nadzora“, rekla je Nobile.
Pročitajte i: Zavisnost od mobilnog telefona vs. nomofobija problem današnjice
Izvor: https://www.scarymommy.com/

