Oduvek je bilo razmažene dece, ali istraživanja pokazuju da njihov broj poslednjih godina ubrzano raste, pa se svako treće dete ponaša kao “Laza, materina maza”.
Psiholozi tvrde da su za to krivi isključivo roditelji i ubrzan životni tempo koji majkama i očevima ostavlja malo slobodnog vremena koje provode sa svojim mališanima.
Misao “ako želite lepo vaspitano dete potrošite na njega duplo manje para i duplo više vremena” to i dokazuje. Neki psiholozi čak tvrde da je porast broja razmažene dece u stvari posledica kampanja o pravima dece. Iako je njihov glavni cilj bio da se deca zaštite, mališani su postali razmaženiji.
Naime, deci se ljubav i pažnja nadomešćuju poklonima, igračkama, dobijaju sve što požele, zbog čega postaju neposlušni. Roditelji osećaju grižu savesti što ne provode dovoljno vremena sa njima, pa smo zbog toga često svedoci situacija u kojima deca “maltretiraju” jednog roditelja (najčešće oca koji često nije kod kuće), dok im je majka autoritet, pa se s njom ponašaju potpuno drugačije.
Mališani vrlo lako osete gde šta prolazi, kod koga je kakav oblik ponašanja prihvatljiv, pa je zbog toga važno jasno postaviti granice i naučiti dete koje ponašanje je prihvatljivo a koje ne.
Psiholozi tvrde da su najrazmaženija deca ona prema kojoj se roditelji ponašaju kao da su bebe, iako su sposobni da mnoge zadatke sami izvrše. Do treće godine deca nisu sposobna da kontrolišu emocije, da se sama zabave, ispituju granice i u tom uzrastu nije smak sveta ako šize, histerišu, viču…