Mnogi roditelji za svoje tinejdžere kažu da su "depresivni", iako pod time ne misle na "pravu" depresiju, već tako opisuju ono što njima deluje kao manjak interesovanja za mnoge stvari, osim za telefone.
Roditelji koji su spremni da uđu u detetovu igru, ne kao vođe, nego kao pažljivi saputnici, postaju saveznici u njegovom emocionalnom svetu. Kroz nežna, otvorena pitanja mogu dobiti uvid u ono što se dete doživljava iznutra.