Sastav koji je dirnuo region: „Volim svoj Daunov sindrom, takav sam se rodio. Imam sreće što imam dobre ljude oko sebe

"Ne mogu da napravim zvezdu na fizičkom, teško mi je da igram fudbal i košarku kada igramo pravu utakmicu."

Dominik ima Daunov sindrom i napisao je domaći zadatak „Život kao tkivo moje priče“, u kojem je opisao izazove sa kojima se svakodnevno suočava.

Njegov zadatak objavljena je na Fejsbuk stranici Udruženja za Daunov sindrom Zagreb, gde Dominik redovno prisustvuje.

- Advertisement -

– Ovo je nešto divno i trebalo bi da ga čitaju i deca u drugim školama – samo je jedan od komentara ispod objave, koja je skupila više od 1.300 lajkova i ima više od 300 deljenja.

U nastavku prenosimo Dominikov domaći zadatak:

– Rođen sam sa jednim viškom hromozoma. To znači da imam Daunov sindrom i da sam malo drugačiji od drugih. Mnogo stvari mi je teže od drugih. Moram više da radim i za neke stvari mi je potrebna pomoć.

– Imam asistentkinju koja mi pomaže u školi i kući. Sa njom učim i pišem domaće zadatke. Ona mi olakšava teške stvari. Mama kaže da imam dobro pamćenje i da mogu mnogo toga da zapamtim. Ne znam da računam napamet pa mi je matematika teška. Teško mi je da se penjem uz stepenice pa skoro nikad ne izlazim kad je veliki odmor. Ponekad profesori pričaju puno i brzo pa ne razumem šta su me pitali, iako znam odgovor.


Nevia uvek kaže da tražim od njih da ponove, ali ponekad me je sramota pa to ne uradim. Ne mogu da napravim zvezdu na fizičkom, teško mi je da igram fudbal i košarku kada igramo pravu utakmicu. Sve se dešava veoma brzo i ne mogu brzo da pređem od jednog koša ili gola na drugi. Drugovi iz razreda usporavaju igru zbog mene da bih postigao koš ili gol – nastavio je da prepričava svoju svakodnevicu.

Često idem u udruženje ljudi sa Daunovim sindromom. Tamo sam sreo neke druge „daunovce“. Jedan od njih je „X“. On ne ume da priča. Njemu je mnogo teže nego meni. Kad hoću da jedem, kažem mami, a „X“ to ne može da kaže. Ne ide u školu zbog toga i to je loše jer škola pomaže ljudima da budu pametni i tamo upoznaješ svoje drugare – piše Dominik.

- Advertisement -

– Iako mi je ponekad teško, ipak volim svoj Daunov sindrom. Takav sam se rodio i takav sam ceo život. Srećan sam što imam dobre ljude oko sebe, prijatelje, porodicu i pomoćnika – zaključio je Dominik u svom školskom zadatku.

Izvor: Stil

spot_img

Najnovije

Zašto je likovna kultura važan predmet u školi?

Likovno vaspitanje nije samo predmet. To je put ka izražavanju, slobodi i lepoti – koji počinje još u učionici i traje čitav život.

5 filmova koje vole i dečaci i devojčice (4–7 godina)

Predlozi filmova koji spajaju zabavu, emocije i pouke – savršeni za zajedničko porodično veče sa decom od 4 do 7 godina.

Dečija igra kao tihi, ali snažan oblik komunikacije – zašto je važno da roditelji nauče da slušaju

Roditelji koji su spremni da uđu u detetovu igru, ne kao vođe, nego kao pažljivi saputnici, postaju saveznici u njegovom emocionalnom svetu. Kroz nežna, otvorena pitanja mogu dobiti uvid u ono što se dete doživljava iznutra. 

Dečiji crteži nisu samo umetnički izraz, već način emocionalne regulacije

Kad dete crta, ono ne stvara samo sliku — već priča priču o sebi, svojim mislima i osećanjima.

Mjuzikl „Sela sam, pa šta“ osvetljava nasleđenu grižu savesti i pogrešno shvaćenu brigu

Kroz upečatljive scene, songove i ples, publika svedoči kako se nerealna, nesvesno nasleđena i često besmislena očekivanja uvlače u porodični i društveni život i oblikuju odnose između baka, mama, ćerki — ali i sinova i očeva.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img