Opraštanje od profesora, od škole, od prijatelja sa kojima se možda razilazite na velikoj raskrsnici života nakon srednje škole… Ovaj period je veoma emotivan i značajan za sve mlade ljude.
Ali kada imaju sreću da, kao ovi maturanti 1. zagrebačke gimnazije, imaju profesora sa kojim su delili život četiri godine, a koji ih je, pored onog znanja iz knjiga, naučio puno i o životu – što je još važnije, onda su ove godine i ovaj rastanak još značajniji i svečaniji.
„Poštovani profesore,
hvala Vam na svemu što ste nas naučili, ne samo iz knjiga, već i o životu. KROZ svaki zadatak i ispit, gurali ste nas naprijed kad smo htjeli stati. „Gurni me, treneru“ postalo je naše interno geslo. Iako nije uvijek bilo lagano, uz Vas smo shvatili da smo ipak lagani.
Živjeli, profesore!
Hvala Vam još jednom na trudu, strpljenju i inspiraciji.“
Ovim rečima i uz pesmu koja im je zajednička i draga, uz zagrljaje, osmehe i suze, maturanti su se pozdravili sa profesorom Ivanom Janjićem.
Pogledajte ovaj emotivni čin unutar učionice 1. zagrebačke gimnazije: