Tamo gde igračke žive večno – jedinstveni Muzej lutaka u srcu Niša
U njegovim vitrinama je oko 600 lutaka iz različitih zemalja, koje kriju neobične priče.
U samom centru Niša nalazi se Muzej lutaka, trenutno jedini takve vrste u Srbiji. U njegovim vitrinama je oko 600 lutaka iz različitih zemalja, koje kriju neobične priče. Najstarija među njima je francuska lutka iz 19. veka, koja je odolela zubu vremena, a tu su i “penzionisane” pozorišne lutke. Posebnu nostalgiju kod odraslih posetilaca bude stare lutke Jugoplastike, Biserke i drugih fabrika.
Ideja je potekla od Galine Šarafan, koja se u Niš doselila pre nekoliko godina iz Sankt Petersburga. Bila je fascinirana gradom, ali je primetila da nedostaju sadržaji za decu, pa je sa svojim partnerom odlučila da pokuša da pokrene muzej u koji će dolaziti i deca i odrasli.
Najveći deo lutaka su otkupili od kolekcionara iz različitih delova sveta, dok deo predstavlja donacije.
- Advertisement -
„Postavili smo lutke tako da svaka priča neku priču. Mi koji radimo ovde trudimo se da te priče približimo posetiocima“ – kaže umetnička direktorka Muzeja Milica Vučković za Južne vesti.
Muzej je podeljen na pet soba, u kojima su smeštene autorske, etno, pozorišne, dečije i lutke 20. veka.
Foto: Tamara Radovanović / Južne vesti
Autentične i dragocene autorske lutke
U sobi autorskih lutaka, koja odiše autentičnošću, nalaze se lutke nastale u radionicama i sobama umetnika širom sveta. Vučković upravo njih izdvaja kao najvrednije i kao dragocene.
Te lutke nastaju na osnovu ideje jedne osobe i često ih pravi jedan par ruku. Pre masovne proizvodnje, često su bile samo za dušu autora. Često nose filozofiju svog autora – priča ona.
Jedna od najzanimljivijih priča u Muzeju krije se upravo u toj sobi, a pričaju je lutke iz Norveške, koje je pravila tada 25-godišnja umetnica 1999. godine.
Autorka je oko njih stvorila čitav koncept savršenstva nesavršenosti. One su namerno šivene tako da imaju neku pogrešku, a poruka je bila da te greške čine lutku jedinstvenom. Isto je i sa ljudima. Naše mane nas čine autentičnima – ističe Vučković.
- Advertisement -
Među autorskim lutkama je i jedna iz Francuske, iz 19. veka, najstarija u Muzeju, sa fascinantno očuvanim crtama lica i očima. Francuske lutke tog doba često su bile svojevrsni modni glasnici, prikazujući stil provincije ili Pariza. I ova lutka je takva – predstavlja seosku francusku devojku i prethodi boduarskim lutkama.
Francuska lutka iz 19. veka; Foto: Tamara Radovanović / Južne vesti
Iz „penzije“ i podruma – u muzej
Deci su obično najzanimljivije pozorišne lutke, među kojima su i one “penzionisane” iz niškog Pozorišta lutaka. Umesto u podrumu, one su sada restauirane i u Muzeju, gde nastavljaju da uveseljavaju mališane.
Deca najviše reaguju na te lutke jer su i najkomunikativnije. U tom delu su i karakterne lutke, koje ne pripadaju originalno pozorištu, ali smo odlučili da ih postavimo tamo jer prikazuju raspoloženja i svaka ima drugačiji izraz lica i boju očiju – navodi umetnička direktorka.
Foto: Tamara Radovanović / Južne vesti
Nostalgija na policama
Odrasli posetioci, bilo da dođu sami ili samo da bi doveli decu, gotovo uvek nostalgično zastanu u sobi lutaka 20. veka, ispred vitrina u kojima su, između ostalog, stare lutke proizvedene u fabrikama kao što su Jugoplastika i Biserka.
Foto: Tamara Radovanović / Južne vesti
Tu su lutke nemačke kompanije Steiff iz sredine prošlog veka, zatim barbike, kao i sovjetske i druge lutke, koje odslikavaju karakteristike dela sveta iz kojeg potiču.
Tu se vidi razlika između lutaka 20. veka sa ovih prostora, iz Sovjetskog Saveza i iz Amerike. Tu je barbika, kao najpopularnija lutka tog veka, ali i vrlo kontroverzna, a zatim je tu sovjetska lutka, pravljena tako da svojim stavom vaspitava devojčice da budu uzorne građanke – kaže Vučković.
Foto: Tamara Radovanović / Južne vesti
O kulturama raznih naroda u etno sobi
Jedna od najposećenijih prostorija je etno soba, u kojoj deca imaju priliku da se upoznaju sa narodnim nošnjama i tradicionalnim simbolima, poput šajkače. Ovde se uči o kulturi i identitetu, ne samo srpskom, već i drugih naroda. U kolekciji su i čuvene babuške.
Etno soba je važna jer mi vidimo da neka deca ne znaju kako izgleda naša narodna nošnja i šta je, recimo, šajkača. Ovde to nauče i uče o kulturi svog i drugih naroda. Mi lutku uvek vezujemo za igru, ali ona ima edukativni karakter. Sredstvo je za vaspitanje, za širenje informacija i znanja, a koristi se i u terapijske svrhe – priča umetnička direktorka.
- Advertisement -
Foto: Tamara Radovanović / Južne vesti
Toplina dečije sobe
Muzej ima i dečiju sobu, u kojoj su smeštene brojne lutke, ali i krevetac, dečiji crteži i, kako kaže Vučković, sve što bi jedna dečija soba trebalo da ima.
Kad smo počeli da radimo, mislila sam da će dolaziti samo devojčice. Međutim, lepo reaguju i dečaci. Imamo lutke u liku dečaka. Interesantni su im i medvedići, pozorišne lutke. Uglavnom su lutke 20. veka devojčice. I devojčice vole autiće i dečaci vole lutke. Deca imaju puno interesantnih ideja i pitanja kad dođu – navodi Vučković.
Foto: Tamara Radovanović / Južne vesti
Ona, Galina i drugi zaposleni u Muzeju žele da ljudi odatle, kako kaže, izađu srećniji i da tokom posete, ali i nakon nje, zaborave na mobilne telefone.
Internet je pun informacija, sve je dostupno i dobiti lutku više nije takva ekskluziva kao nekada, pa želimo da deca shvate koliko je veliko i važno to što imaju svoje igračke – poručuje Vučković.
U Muzeju se organizuju i radionice za decu, a letnje radno vreme, koje važi do kraja avgusta, jeste dvokratno – od 9 do 13 sati i od 17 do 21 sat, svakog dana osim ponedeljka.
Foto: Tamara Radovanović / Južne vesti
Ulaz košta 500 dinara za starije od pet godina, a za grupne posete dece ulaznica je 400 dinara po detetu. Vreme boravka je neograničeno, sve dok traje radno vreme, a obezbeđeni su vodiči.
Iz Muzeja lutaka pozivaju sve koji imaju stare, retke lutke, naročito iz drugih zemalja, da doniraju umesto da ih bacaju.
Na juniorskom svetskom šampionatu u mentalnom računanju u Nemačkoj, koje je okupilo najbistrije takmičare širom sveta, učenik iz Srbije, Andrej Živanović, je osvojio prvo mesto i zlatnu medalju u kategoriji juniori od 12 do 14 godina.
Postoje deca koja svet doživljavaju intenzivnije i dublje. Koja posmatraju, promišljaju i pokušavaju da razumeju. Ipak, da ne znači da je tvoje dete rođeno sa greškom samo zato što ne funkcioniše kao većina.