Povodom objavljivanja nove knjige iz popularnog serijala Gospodin Oliver, sa autorkom smo razgovarali o tome kako nastaju priče koje deca zaista vole, zašto je humor važan u književnosti za najmlađe i šta danas može da zaintrigira generacije koje odrastaju uz telefone i brze sadržaje.
Nedavno je objavljen novi deo serijala o gospodinu Oliveru. O čemu govori četvrta knjiga?
Kroz priču o Lauri koja na ulici nalazi napuštenog psića Čarlija, za kojeg se kasnije ispostavi da već ima vlasnicu, knjiga Čarli jednako je sreća govori o poštenju. Pred Laurom je, naime, dilema da li da zažmuri na činjenicu da neko traži psa kojeg je ona upravo udomila i jako zavolela ili da se, uprkos boli, javi pravom/prvom vlasniku. Gospodin Oliver je tu da joj pomogne da donese ispravnu odluku i da, na kraju, zajedno s njom proslavi pozitivan ishod, jer se poštenje na kraju uvek isplati. Takođe, knjiga govori i o obavezama koje dete treba da preuzme kada dobije ljubimca.

Kakve su reakcije čitalaca na avanture devojčice Laure i njenog neobičnog prijatelja gospodina Olivera? Gde nalazite inspiraciju za njihove doživljaje?
Čim se pojavio, gospodin Oliver je zadobio simpatije brojne dece i njihovih roditelja. Ispostavilo se da su ove slikovnice dobra platforma za razgovor između dece i odraslih, jer otvaraju teme koje su bliske savremenoj porodici. Da li deca i njihovi roditelji na sličan način sagledavaju svet; šta deca vide što odraslima izmiče, i obrnuto; da li dete treba podržati kada izrazi želju da se bavi nekim hobijem i šta učiniti kada od njega naprasno odustane; u kolikoj meri deca mogu učestvovati u zaštiti životne sredine – samo su neka od pitanja na koja ovaj serijal pokušava da pruži odgovore.
Prošle godine ste objavili i veoma duhovit roman za osnovce Dobro veče, ja sam Plačljivko! Koliko je humor važan u knjigama za decu?

Dobro ste primetili da je polazište za tu knjigu bio čuveni stih Dragana Lukića „I smeha, smeha i smeha deci”. U prvoj polovini knjige dečak Miša veruje da je Plačljivko nastao iz sadržaja maramice zaboravljene u nekoj jakni (čitaj: iz njegovih slinica), dok u drugoj polovini pokušava da to biće sakrije i sačuva od radoznalih komšija i ostatka sveta. To dovodi do prilično komičnih situacija, komplikovanog zapleta i šašavog raspleta. U romanu se sve odvija brzo kao na filmu, rečenice su kratke, a mizanscen blizak deci. Humor zapravo treba da bude glavni sastojak dečje literature, pa ozbiljne autore, kao što sam ja, treba podsećati na to da ga što više ubacuju u svoja dela.
Prepoznatljivi ste po interesantnoj poeziji za decu koja često sadrži poziv na igru, u stvari, osmislili ste celu zbirku poezigara. Reči postaju uljezi, subjekti menjaju uloge, stvari poprimaju osobine ljudi… Otkuda ideja da kreirate takvu formu?
Taj neobičan pristup poeziji za najmlađe proistekao je iz razmišljanja o tome kakve pesme bi zaista mogle da ih zaintrigiraju i zaokupe im pažnju, jer govorimo o generacijama koje odrastaju s mobilnim telefonom u ruci i obiljem zanimljivog, premda mahom ispraznog, sadržaja. Nekako mi se činilo da to ne može da bude poezija koja je bila bliska nama rođenim u 20. veku. Zbog toga sam odlučila da je učinim što interaktivnijom i što intrigantnijom. Upravo je to koren sve igrivosti koju sam pokušala da uvedem u poeziju za decu.

Tokom aprila ste učestvovali na Pesničkoj štafeti, gde ste se susreli s velikim brojem čitalaca. Šta je na vas ostavilo najveći utisak?
Zrenjaninska Pesnička štafeta postoji već 52 godine! Kao ovogodišnji nosilac Štafete, zajedno s divnim kolegama iz Gradske biblioteke „Žarko Zrenjanin” za deset dana sam obišla šezdeset škola u Zrenjaninu i okolini. To je podrazumevalo pređenih 1500 kilometara na relaciji između Zrenjanina i okolnih sela, susret sa više od 6000 učenika i prosvetnih radnika, izbor od 12 najboljih u konkurenciji od oko 1200 pesama i promociju moje nove knjige Tinejdž Tina, napisane za tu namenu. Iskustvo koje se teško može preneti rečima, jedno od najlepših u mojoj skromnoj spisateljskoj karijeri.

Koja je najbolja preporuka za knjigu za decu koju ste ikad dobili i koju knjigu vi rado preporučujete?
Najbolje preporuke uvek daju deca i to je jedna od tema o kojoj ponekad razgovaram sa njima. Primetila sam da savremeni klinci prilično vole stripove i, zahvaljujući njima, otkrila nekoliko odličnih naslova. Od onih preporučenih pomenuću samo sjajan autobiografski grafički roman Osmeh Rejne Telgemajer, u izdanju Kreativnog centra.
Na čemu trenutno radite?
Uskoro će biti objavljen moj novi roman za predtinejdžere Iz svemira s ljubavlju, Mira, a trenutno najviše radim na naučno-fantastičnom romanu za tinejdžere. U njemu je reč o nekom budućem (mogućem) svetu u kome su roboti preuzeli prevlast nad ljudima. Kroz taj svet čitaoce će voditi tinejdžerka Siva i njeni drugari Stef, Nađa, Marko i Tara.


