Ovo je tekst o onim “običnim” mamama, o majčinstvu u 21. veku, o razlikama između sadašnjih mama i njihovih mama, ali i o odnosu polova u Srbiji. Zorica Marković za “Nedeljnik”, u razgovoru sa psiholozima i tim “običnim” mamama pokušala je da naslika portret prosečne srpske majke, njenih ideala, ideja, stremljenja i nadanja
Kažu da je prvih četrdeset godina majčinstva uvek najteže. Dobre mame biste ranije prepoznavali po neurednoj frizuri, izmazanoj haljini, izbezumljenom pogledu i uglavnom punim kesama u rukama dok trči niz ulicu i vodi najmanje jednog mališana sa sobom. Njen pod je uvek bio lepljiv, a zidovi išarani, rerna je uvek zagrejana do maksimuma. Ali, deca su bila uvek srećna. I nemoguća. Majčinstvo je shvatano kao prekovremeni rad: neplaćen, sa zahtevnim i ćudljivim šefom, i bez benefita, bar ne vidljivih u prvih nekoliko godina. Od majke se sve očekivalo: da bude kao rezervoar iz kog će mali čovečuljci izvlačiti svu energiju, a ona će opet biti na maksimumu kad oni zatraže opet.
Kad ukucate u Gugl šta znači to biti majka, on vam ponudi nekoliko ne namerno sarkastičnih definicija: “žena u vezi sa detetom ili decom koje je rodila”, ili “glava ženske religiozne zajednice”, ili “neko ko pazi dete s brigom i posvećenošću”.
“Razlika između posla i majke je ta što u prvom slučaju možeš da se isključiš i ne radiš ga sve vreme, a ovo drugo ti je 24-časovna obaveza”, kaže jedna posvećena majka. Zanosna Sofija Loren, iako je imala svu moguću pomoć dadilja, i sama je konstatovala da majka nikad nije sama u mislima. Uvek mora da razmisli dva puta: jednom za sebe, a drugi put za dete.
Kakve god da smo teorije o majkama imali, nedavno istraživanje McCann Truth centra Beograd kroz studiju “Istine o novoj srpskoj mami” srušilo je devet mitova. Uvek smo živeli u prošlosti, misleći da su naši roditelji obrazac koji se sledi, ali promene su toliko drastične da su uticale čak i na one najosećajnije majke. Šta je drugačije?
Dakle, današnje mame ne žele da budu supermame, one nisu žrtve, jer više ne zanemaruje ni jedan aspekt svog života. Nisu ljubomorne na druge mame, mada se zna ko je najbolja na svetu (ona sama). Ona će, ipak, radije otići na google nego pitati nekog za savet, i njena najveća pomoć je tehnologija, mada ume da je zatraži i od svog zgodnog muža. Doduše, kuća je i dalje “one woman show”. Za decu nisu toliko više zabrinute, i samo žele da su im deca srećna. I naravno, one su bolje majke čak i od svojih.
Jesu li zaista današnje mame objektivne i da li su zaista bolje od svojih? Jedna duhovita reklama iz šezdesetih možda je slikovito opisala s čim su se one nekad borile: “Ne brinite, niste prva mama koja je bacila peškir na popišani krevet i vratila se da spava”. Prepoznajete li sebe?
Katarina Pribićević, psiholog i koordinator studije “Istine o novoj srpskoj mami” McCann Truth centra Beograd, objašnjava koje su osnovne razlike između sadašnjih i mama koje su nas odgajale:
“Iako se broj obaveza i odgovornosti jedne majke nije značajno promenio u odnosu na neka prošla vremena, čini se da su se promenila očekivanja koja majka ima sama od sebe. Ona i dalje vodi brigu o tradicionalno njenom delu odgovornosti u domaćinstvu, ali danas prihvatajući pomoć od drugih (članova svoje porodice, prijatelja), institucija, a sve više i od tehnologije. Paralelno sa spomenutom spoznajom, čini se da su mame postale svesnije sopstvenih potreba. U takvim okolnostima, ona ne želi i ne može da se odrekne obaveza i odgovornosti koje joj pripadaju, ali ne želi da se odrekne ni svojih potreba… Shvatajući da ne može sve, odnosno shvatajući da nije ‘supermama’, prihvatajući mogućnosti i pomoć koji joj se pružaju, ona shvata i da titulu ‘supermame’ i ne želi”.
Mogućnosti koje danas mame imaju su mnogo veće, ali su one i svesnije svojih potreba, kaže naša sagovornica, dodajući da i porodica ima sasvim drugačije potrebe, kao na primer, da oba roditelja rade, što u slučaju njihovih roditelja nije bilo slučaj. “Ono što se zadržalo, jesu osnove tradicionalnih uloga i obaveza koje uz njih idu… Količina slobodnog vremena jedne mame se smanjuje – čak i kada se uzme u obzir radno vreme nekada, kada se radni dan završavao i do 14 časova, a danas u 17 časova – a potreba za vremenom za sebe ili aktivnost koja nije namenjena zadovoljstvu drugog, postaje luksuz. Mislim da ovo logično vodi potrebi da se nekako rezerviše i taj deo dana, skoro kao još jedna obaveza (sada prema sebi samoj). U tom smislu, razlika između današnjih mama i njihovih mama i baka, i nije slučajna i posledica je vrlo racionalnih razloga”.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: MAMA
Majčinstvo u 20/30/40-im: Branislava Teofilović
O meni... Ja sam ostvarena žena, srećno udata supruga i majka dve divne devojčice. Framaceut sam, doktor medicinskih nauka i specijalista nutricionizma. Iza mene su 3 diplome, preko 10 godina...
Čuvena drevna japanska veština Jasamasam – jedina pomoć koja je potrebna savremenim mamama
Savremeno doba vreme je koje se samo ubrzava i svi već znamo da živimo prebrzo, da je tempo života nemoguć i da uvek nešto mora da zbog toga ispašta. Koliko...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Slađana Pejaković
O meni Moje ime je Slađana Pejaković, imam 40 godina, majka sam 2 devojčice, od 15 i 9 godina, supruga Nemanji već 16 godina, po profesiji lekar specijacijalista interne medicine,...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Srna Božić
O MENI Imam 32 godine i lekar sam po struci. Trenutno sam na drugoj godini specijalizacije, na Klinici za kožno-venerične bolesti Kliničkog centra Vojvodine. Pored toga, zaposlena sam u privatnoj...
Nema komentara.