Ona koja se zove Mama
Neverovatna, dirljiva priča iz životinjskog sveta…
Neverovatna, dirljiva priča iz životinjskog sveta…
Gledati tempo života jedne mame u savremenom društvu deluje kao ubrzani film i pritom po žanru – sve sem nem.
Gledam odozgo tu čupavu glavu, šmrcav nosić, dugačke trepavice. Pa male šake koje stiskaju omiljeno ćebence, male bose noge i prstiće koji izviruju iz prevelike sestrine pidžame…
Piše: Željka Kurjačka Stanić, psiholog i psihoterapeut
Šta ako je sve što ja želim jednostavan, usporen, prosječan život? Šta ako sam najsrećnija kada je sve u redu i bez trzavica?
Pored svih dodatnih problema, porodilja treba da sebe dodatno „ubija u pojam” što nije fizički oporavljena i sposobna kao žene u ranijim generacijama.
Svaki put kad zavirujem u čet sobe za mame, pitam se: Šta ih to toliko brine? I šta se dogodilo sa drevnom tradicijom improvizacije?
Egoizam je procvetao u meni. Htela sam svoj stari život nazad. Htela sam da budem slobodna. Htela sam da izgledam kao pre porođaja, želela sam da spavam celu noć, htela sam da ne zavisim od njegovih hirova. Htela sam da on spava bez mene, a ja da obavljam svoje stvari. Nisam bila spremna da promenim svoj način života, bilo mi je teško da sedim na jednom mestu i budem vezana za dete
Istrčati maraton nije nimalo jednostavno, ali to učiniti gurajući troje dece u kolicima pravi je izazov.
Izvini što moja priča o letovanju nije toliko zanimljiva kao tvoja. Što mi više izlasci nisu u prvom planu i što mi je moj muž sada jedina ljubav.