Bračni par Šimpraga živi u Beogradu sa petoro dece ispunjen neizmernom srećom. Andrijana (36) i Vladimir (42) imaju ćerku i četvoricu sinova
B. CARANOVIĆ
Iskren komentar sredovečnog prolaznika na Dunavskom keju, u Zemunu, možda najbolje odslikava svu lepotu utiska koji ostavlja sedmočlana “družina” Šimpraga.
– Samo njih petoro. Ovo mi je supruga – kroz smeh odgovara Vladimir Šimpraga (42), glava porodice.
Najmlađi jednogodišnji Stefan mezimac je, igračka, osveženje, u Andrijaninom (36) i Vladinom domu. Gnezdu koje su svili pre 16 godina. Od tada, kada se rodila najstarija Anastasija, ova porodica postajala je sve bogatija i lepše. Između ambiciozne i zgodne gimnazijalke i bepca Stefana, ovaj hrabar bračni par, i za današnje prilike neobičan, dobio je još trojicu sinova – Marka (15), Matiju (9) i Andreja (8).
– Reakcije su slične, uvek kada smo na okupu – kaže Vlada. – Mada nas u goste sve ređe zovu zajedno.
I Vlada i Andrijana rodom su iz Knina, ali su se sreli i zavoleli u Beogradu. On je elektroinženjer, ona ekonomista. Obaveze oko prvog deteta mladoj mami nisu tada smetale da uporedo sa kuvanjem kašica i menjanjem pelena sprema ispite i stekne fakultetsku diplomu. Oboje su danas zaposleni u državnim preduzećima, pa ne brinu o egzistenciji.
– Ali to ne znači da ima opuštanja i previše vremena za odmor – objašnjava mama Andrijana. – Vlada zato ne može kada dođe s posla da spava ili gleda utakmicu, već mora da nastavi da radi. A svaki slobodan trenutak koristi za učenje, jer je nedavno upisao master studije. Razlika u odnosu na porodice s manje dece je što nema predaha i moramo više da radimo, bolje se organizujemo, ali i neprestano trudimo i borimo da bismo deci priuštili sve što im je potrebno i korisno za njih. Da im ostvarimo i pokoji hir, omogućimo obrazovanje, ali i zabavu i putovanja…
Tako su svih četvoro školaraca odlični đaci, a ne propuštaju ni privatne časove engleskog. Matija i Andrej treniraju plivanje, Marko je donedavno trenirao kik-boks, a Anastasija umetničko plivanje. Najstariji brat obožava pse i automobile, a na korak je, kako kaže, do toga da mu roditelji ispune najveću želju i kupe psa rase kane korso. Letuju u Dalmaciji, gde u Vladinoj porodičnoj kući provode nedelje, a putuju uvek zajedno u automobilu sa sedam sedišta.
– Anastasija je izuzetno odgovorna i posle osnovne škole, koju je završila kao vukovac, jednako je dobro nastavila i u Devetoj gimnaziji – priča Andrijana. – Dok nije krenula u srednju i dok obaveze nisu postale mnogo veće, bila mi je desna ruka i najveća pomoć oko ostalih.
Deca su, kaže, velika odgovornost i možda nije svako spreman za mnogobrojnu porodicu. Strah od obaveza, ali i sebičnost, nespremnost da se žrtvuje svoje vreme, mnogo su češći razlozi za manji broj dece nego ekonomska strana priče. Odluka partnera da hoće dete je samo jedna karika u priči o natalitetu, jer, kako kažu, često odnos privatnih poslodavaca, zdravstveni i socijalni sistem deluju destimulativno na ostvarivanje potomstva.
– Da bi sve bilo kako treba, mora sa decom da se radi, da se prati razvoj i s njima razgovara, neprestano pruža ljubav – zaključuje Andrijana. – Često je teško. Komplikovano. Ali svakako divno i vredno življenja.
NEPOVERLjIVA
PONEKAD je teško zamisliti da su mladoliki suprug i supruga Šimpraga roditelji petoro dece, a naročito najstarije Anastasije. U poslednje vreme, za majki i ćerku mnogi pomisle da su sestre. Nedavno im je patronažna sestra, koja je došla da obiđe najmlađeg Stefana, tražila zdravstvene knjižice ostale dece na uvid, ne verujući da je beba Andrijanino peto dete!
BOGATSTVO
VOLELI bismo da ih vaspitamo tako da stasaju u slobodne ljude, koji znaju šta hoće, imaju svoj stav i mišljenje, a ne podležu tuđim idejama – kažu Vlada i Andrijana. – Od početka smo praktikovali život sa što manje televizije i interneta i tako ih možda zaštitili od mnogo lošeg. A to što ih je više, samo će im doneti dobra u životu. Odrediće ih kao borce, a trenutna međusobna ljubomora je zdrava, jednoga dana prerašće u ljubav i podršku. To što imaju jedni druge, najveće je bogatstvo koje smo mogli da im podarimo.
Izvor: Novosti
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: PORODICA
Hoćemo li se buditi u panici najstrašnijih slutnji, čekati da telefon zazvoni misleći da je sve propalo?
Hoćemo li prepoznati da kao roditelj rastemo? Znamo li kako izgleda roditeljstvo - pre nego što ga doživimo? Može li se opisati rečima taj osećaj? Biljana Vasić, profesor srpskog jezika...
Praznici su povod za šalu i smeh u teoriji, ali…
...u realnosti, praznici su povod da jedni druge hvatamo za guše (figurativno, molim vas), svađamo se oko najrazličitijih tema, otvaramo stare rane i pingpongujemo osećanja ogorčenosti i krivice. Prilikom jednog...
Da mogu ponovo živeti, da dobijem drugu priliku – pravila bih više greški
„Da mogu ponovo živeti, pravila bih više greški. Više ne bih pokušavala biti savršena, bila bih opuštenija, popustljivija. Bila bih mnogo hrabrija nego ikada ranije na svom putovanju. Zapravo, jako...
Bojana Nešić: Zamišljam jednu mamu koja skuplja svu snagu ovog sveta kako bi mogla da drži jednu ruku
Bojana Nešić je upravo o takvom jednom slučaju pisala je i na svom Facebook profilu: "'Pre par meseci imala je epi napad po prvi put u životu,' rekla je. Videla...
Prvi put da neko zauzme opusten stav oko decije ljubomore 🙂
Svaka cast i veliki pozdrav za ovu divnu porodicu!