Katarina Jonev je stručnjak za sajber bezbednost i već godinama aktivno edukuje decu, mlade i roditelje o opasnostima na Internetu i društvenim mrežama. Kao mama četvoromesečnog sina, za Detinjarije govori o svom roditeljskom iskustvu.
O meni
Katarina Jonev Ćiraković – U 23. godini je diplomirala na osnovnim studijama Fakulteta političkih nauka, smer međunarodni odnosi, u 25. godini završila master studije međunarodnog javnog prava na Pravnom fakultetu. Doktorant je Fakulteta političkih nauka – smer međunarodne i evropske studije. Master rad pod nazivom ”Sajber bezbednost i međunarodni odnosi” bila je prva master teza na Pravnom fakultetu koja se bavila sajber bezbednošću sa osvrtom i implikacijama u međunarodnim odnosima. Rad je odbranila sa ocenom 10.
Od 2015. godine se aktivno bavi se politikama sajber bezbednosti. Do jeseni 2020. objavila je 45 naučnih radova. Problematika kojom se bavi u svom istraživačkom radu je sprega međunarodnih odnosa, međunarodne regulative i sajber prostora. Spada u malobrojnu grupu autora koja se bavi konkretno temom sajber terorizma i naročito uticaju terorista u sajber prostoru i njihovim uticajem na decu i mlade, kao i sajber ratovanjem i sajber bezbednošću kao jednom od najvećih bezbednosnih izazova međunarodne zajednice.
Od 2016. godine aktivno edukuje decu, mlade i roditelje o opasnostima na Internetu i društvenim mrežama. Godine 2017. je pokrenula sopstveni projekat pod nazivom Cyber Atis sa ciljem podizanja svesti kod dece i mladih o opasnostima na Internetu, kao i širenju kulture ponašanja na društvenim mrežama.
Do sada je održala oko 200 samostalnih predavanja u 19 gradova širom Srbije.
Direktor konferencije ,,Bezbednost dece na internetu”, održane 20. 11. 2019. godine pod pokroviteljstvom Privredne Komore Srbije a uz podršku Ministarstva Unutrašnjih poslova R. Srbije, Ministarstva prosvete i obrazovanja, Ministarstva za telekomunikacije, UNICEF-a i Republičkog zavoda za socijalni rad.
Autor je knjiga ,,Bezbednost dece na internetu i društvenim mrežama – vodič za roditelje’’ i elektronskog “Priručnika za roditelje o bezbednosti dece na internetu”.
Najmlađi i najduži po stažu je stipendista Ministarstva za nauku i tehnologiju Republike Srbije u periodu od 1997. do 2011.godine.
Govori 4 svetska jezika i redovno u najčitanijim novinama i magazinima u Srbiji objavljuje tekstove na temu bezbednosti na Internetu. Član je mnogobrojnih organizacija i strukovnih Udruženja.
Dobitnik je priznanja Udruženja E-razvoj za 2019. godinu za: “Veliko dosadašnje lično zalaganje i doprinos u promociji razvoja informacionog društva Republike Srbije”.
Trenutno svo svoje vreme posvećuje sinu Vladimiru, a u pauzama kada beba spava promoviše knjigu ,,Bezbednost dece na internetu – vodič za roditelje”, podiže svest putem medija o opasnostima koje vrebaju decu i mlade na internetu i društvenim mrežama, podiže svest roditelja i društva u celini o ovom bitnom pitanju, organizuje i drži webinare o ovoj temi kao i webinar na temu ,,Rizici u digitalnom poslovanju” pre svega za mame, zaposlene mame i preduzetnice u celini. Piše još jednu knjigu namenjenu deci i priručnik za koje se nada da će ugledati svetlost dana do jeseni.
Vodi blog www.katarinajonev.com o opasnostima na internetu i društvenim mrežama.
Ja mama u 20/30/40-im – kako sam se snašla u novoj ulozi?
Uh..Volela bih da kažem da je bilo lako, ali priznaću da mi je trebalo malo vremena da se uigram sa bebom, da se prilagodim da je jedno malo čedo od 4 kilograma (na rođenju) centar mog života. Često ga u šali nazovem gospodarom mog života, srca i vremena. Čini mi se da je nama mamama najteže zapravo tih prvih nekoliko nedelja jer se oporavljamo od samog porođaja, učimo strpljenju, upoznajemo i prilagođavamo se malom biću, sve nam je novo i uzbudljivo, ne znamo šta ćemo sa emocijama. Baš tako sam se osećala – kao na ringišpilu intenzivnih, divnih osećanja. Svaki momenat je magičan. Ali da je bilo izazovnih situacija, da ne kažem teških – jeste! Plakala sam kad je moja maza plakao, naročito kada su krenuli grčići, borila se sa sumnjama da li sam dobra majka, da li sve radim kako treba, šta ako negde grešim? I dalje se borim sa takvim pitanjima. Kada je reč o poslu i karijeri, sa rođenjem sina još sam odlučnija da se borim za bezbednost dece i nastavim sa misijom podizanja svesti o opasnostima sa interneta i društvenih mreža, međutim majčinstvo i moja uloga majke jeste i biće uvek na prvom mestu, naročito dok malo čedo ne poraste. Koliko god da ne spavam, puna sam energije, kreativnih ideja i spremna za svaki nov izazov.
Po mom iskustvu koje su prednosti i mane majčinstva u 20/30/40-im?
Rekla bih da je u mom slučaju najveća prednost zrelost za majčinstvo i životno iskustvo koje imam iza sebe. Čini mi se da je to krucijalni faktor. Posmatrajući mame iz sopstvenog okruženja, sve smo u 30-im dobile decu a do tada smo putovale, videle, iskusile, završile studije (doduše, ja sam i dalje student – na doktorskim studijama Fakulteta političkih nauka), imamo karijere, usavršavale smo se, što nas je sve pripremilo da se mirne glave odlučimo da se posvetimo porodici i deci, a da se ne pitamo da li smo nešto propustile. Kao manu vidim samo to da ne možemo da ostajemo noćima budne kao recimo mame u 20-im.
Da li pamtim neke duhovite situacije u kojima sam se našla kao novopečena majka?
Kadila sam kuću i molila se Bogu i svim svecima 20 minuta pre nego što sam prvi put sama bebi očistila nos! Ne šalim se! Bila sam jako uplašena da ga nekako ne povredim! Divna patronažna sestra koja nam je bila u poseti je uglavnom mužu pokazivala šta ikako treba oko bebe, ja sam morala da stojim 2 metra udaljena jer sam se porodila prirodnim putem, i po njoj još sam se oporavljala i ona prosto ima pravilo da ne radi sa mamama koje se oporavljaju nekoliko dana posle porođaja. Hvala joj što je htela da me sačuva, ali nije shvatila da sa druge strane moj muž mora pre ili kasnije da ide na posao i da ja ostajem sama sa bebom. I, naravno, kako Marfi nikada ne spava, drugog dana kada je suprug počeo da radi mom bebcu se zapuši nosić, ne mnogo strašno, ali da čekam muža da se vrati za nekoliko sati mi je bilo nerazumno. I shvatim da moram sama. Kuku meni! Vadi Katarina tamjan sa Hilandara, kadi kuću, moli se svetoj Petki da prođe sve kako treba. I znate šta – prošlo je kako treba! Od ponosa sam čak i slikala šta sam izvukla iz nosića i slala najbližima da se pohvalim da sam uspela 🙂
Bilo je simpatičnih situacija kada sam davala intervjue – recimo za uključenje u jedan radio program telefonskim putem sam držala slušalice na ušima i menjala pelenu, a dok mi je novinarka postavljala pitanja kezila sam se i kreveljila bebi da slučajno ne počne da plače pa se to čulo u programu (vadila sam se da su telefonske smetnje u pitanju), kada sam davala intervju za vesti jedne televizije putem Skajpa samo mi se glava videla, kao vanzemaljac sam izgledala jer sam njega ljuljuškala u rukama. Najveći sam antitalenat za pevanje, međutim moj Vladimir je navikao da mu non stop pevam ili pevušim. Naravno, repertoar je najrazličitiji – od Zmajevog ,,Leptiriću šareniću”, ,,Điha điha četir’ noge”, do hitova modernije muzike i pesama iz Diznijevih bajki, međutim on ipak najviše voli pesmice koje sama izmislim. I jednom prilikom dok sam ga uspavljivala (pevala sam mu neki hit koji sam osmislila a on sav srećan i ozaren) okrenula sam se ka suprugu i rekla ,,Jedino moje dete voli kako ja pevam” na šta je on odgovorio ,,Nemoj tako srećo i ja volim kako pevaš” I baš u tom trenutku beba je počela da se kikoće (da je mogao da priča rekao bi ,,Tata ne lagi). To mi je recimo bilo presimpatično. I naravno moram da izdvojim u moru divnih situacija trenutak kada je stavio svoju nogicu u usta – ne znam ko je bio ponosniji i srećniji – on ili ja.
Iz sadašnje pozicije, šta bih savetovala mladim ženama – kada je vreme za decu?
Samo i isključivo onog trenutka kada ste spremne! Ne slušajte druge, ne obazirite se na godine, na priče, na savete ,,trebalo bi, već ti je vreme”. Ne postoje prave godine za rađanje dece, već spremne godine!
Roditeljstvo iz mog ugla – čemu me je iskustvo naučilo i šta smatram najvažnijim u odnosu roditelja i deteta?
Uči me strpljenju, mirnoći, svesti koliko je svaki trenutak dragocen, beskrajnoj i bezuslovnoj ljubavi. Pratim njega, njegove potrebe su na prvom mestu, a za sve drugo ako se nađe vremena – super! Moj sin Vladimir je moj mir i moj svemir.
Duboko verujem da mora da postoji dobar, otvoren, iskren i pun poverenja odnos na relaciji roditelj – dete, a takođe verujem da se takav odnos gradi od malih nogu. Primećujem sve više pomodarstva i poltronstva među određenim brojem mlađih roditelja, naručito na društvenim mrežama – bitnije je da se kupe skupe patike čak i malom detetu i ludački skupa garderoba zbog jednog slikanja pre nego da se recimo taj novčani iznos izdvoji za neku aktivnost koja će detetu na duže staze mnogo više značiti poput školica jezika, školica sporta, slikanja (mislim na slikarstvo, ne na fotografisanje!), časova muzike. Primetno je da deca manje čitaju a više su na telefonima, što je poražavajuće. Deci treba dati pozitivan primer, oni se ugledaju na nas, mi smo njihov svet kada su mali i njihovi heroji i uzori kada malo porastu.
Detinjarije već šest godina organizuje kulinarske radionice sa Nenadom Gladićem – Lepim Brkom, na temu đačke užine i doručka, sa ciljem da se deca uključe u spremanje hrane i počnu zdravije da jedu. Kakva je situacija u vašoj porodici po ovom pitanju?
Mi smo još uvek mali i ručkamo mleko i dalje, ali pre 3 dana smo na preporuku pedijatra, jer smo veeeeeliki, uveli malo kiselog mleka sa trunkicom šećera – počinju polagano pripreme za hranu. Imam sreću pa kada krene leto krenućemo i sa hranicom – tikvice, šargarepica, spanać, pa letnje voće, baš kada je sezona. Sve to mama voli da jede i da sprema i radujem se da i moj sin zavoli. Nisam najspretnija u kuhinji, ali volim sveže voće i povrće i spremna sam da naučim svaku prirodnu kašicu da napravim.
Ovo me niste pitali
-Drage mame – ko vam kaže da ne ljubite i ne nosite vašu decu dugo jer ćete ih razmaziti – ne slušajte ga! Želite da nosite svoje dete tri sata – nosite ga! To je vaše dete a ljubavlju i nežnošću i poljubcima deca rastu! Slušajte svoj instinkt, svaka majka zna šta njenoj bebi treba. Batalite knjige, savete na internetu, raznorazne mameće grupe po raznoraznim mrežama – svaka beba je individua za sebe a vi pratite svoj unutrašnji glas! Pustite tate da budu sa vama i bebom, ne samo kroz prisustvo već i konkretnu aktivnost! Neka nekada promene pelene, naprave hranu, igraju se sa bebom a da vi sve to ne nadzirete! Moj suprug Aleksandar je maksimalno uključen u aktivnosti sa detetom i priznajem da je na početku menjao pelene brže i bolje od mene! Sad smo već izjednačeni 🙂
Kada vam je teško, kada mislite da ste same, da niko ne prolazi pakao kao vi (beba plače ne možete da je smirite, hvataju vas crne misli, borba sa grčevima i zubićima, ne spavate danima duže od nekoliko sati, ako i toliko odspavate), znajte da niste same – svi prolazimo kroz to! Nemojte da vas lažni sjaj sa društvenih mreža (mame našminkane, isfrizirane, top sređene sa visokim štiklama, bebe čiste obučene po poslednjoj bebećoj modi) izbace iz takta da pomislite da manje vredite kao mame – te mame imaju minimum jednu pomoć (npr. bake ili dadilje) ali verujte mi da i njima kao i nama ,,običnim smrtnicama” sa podočnjacima do poda nije uvek lako. U slučaju depresije ili baš crnih misli, obratite se za pomoć – sa bilo kim podelite svoja osećanja! Prijateljica, kuma, sestra, majka, kome god – ali ne ćutite i ne držite zakopana osećanja u sebi! Ako je potrebno – ne stidite se, obratite se za stručnu pomoć! Vašem detetu je dobro samo kada je i vama dobro.
I moram da dodam – postoje ljudi koji svojim nevaspitanjem, bezobrazlukom, neznanjem i dugačkim jezikom jako često umeju rečima da povrede mlade mame. Jedno od pitanja ,,Da li dojiš?” bih zabranila! Blagoslovena sam što jesam u prilici da dojim, ali poznajem divne, sjajne, predivne majke koje nisu u mogućnosti da tu radost osete. Zbog stresa, bolesti, hormona, prosto ne mogu da doje i znam da ih jako zaboli ovo pitanje. Po mom mišljenju, to je intimno pitanje i iskreno – vas ne treba da se tiče! Isto važi i za pitanja: ,,Od čega zarađuješ sad kad si rodila” odnosno ,,Jel imate para za dete?”, ,,Kada planiraš drugo dete? Požuri sad kad je sve sveže”, itd.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: MAMA
Majčinstvo u 20/30/40-im: Branislava Teofilović
O meni... Ja sam ostvarena žena, srećno udata supruga i majka dve divne devojčice. Framaceut sam, doktor medicinskih nauka i specijalista nutricionizma. Iza mene su 3 diplome, preko 10 godina...
Čuvena drevna japanska veština Jasamasam – jedina pomoć koja je potrebna savremenim mamama
Savremeno doba vreme je koje se samo ubrzava i svi već znamo da živimo prebrzo, da je tempo života nemoguć i da uvek nešto mora da zbog toga ispašta. Koliko...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Slađana Pejaković
O meni Moje ime je Slađana Pejaković, imam 40 godina, majka sam 2 devojčice, od 15 i 9 godina, supruga Nemanji već 16 godina, po profesiji lekar specijacijalista interne medicine,...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Srna Božić
O MENI Imam 32 godine i lekar sam po struci. Trenutno sam na drugoj godini specijalizacije, na Klinici za kožno-venerične bolesti Kliničkog centra Vojvodine. Pored toga, zaposlena sam u privatnoj...
Nema komentara.