Sin: Tata, mislim da sam dovoljno odrastao sad. Reci mi – da li zaista postoji Deda Mraz?
Tata: Dobro, slažem se da si sada dovoljno veliki. Ali pre nego što ti kažem, moram da te pitam nešto. Znaš, istina je veoma opasan poklon, jer kad jednom nešto saznaš – ne možeš da to više ne znaš. Jednom kada saznaš istinu o Deda Mrazu – nikad više na njega nećeš gledati kao što si do sada. Zato moram da pitam – da li si zaista siguran da ŽELIŠ da znaš?
…kratka pauza…
Sin: Da, želim da znam.
Tata: Dobro, reći ću ti. Da, postoji Deda Mraz.
Sin: Stvarno?
Tata: Da, stvarno, ali on nije neki starac bele brade u crvenom odelu. To je samo nešto što mi govorimo deci. Znaš, deca su isuviše mala da bi razumela pravu istinu o Deda Mrazu, pa im mi to na taj način objasnimo.
Istina o Deda Mrazu je da on NIJE osoba, već IDEJA.
Samo se seti svih onih poklona koje si dobio od Deda Mraza. Ja sam ih kupio. Ja sam gledao kako ih otvaraš. A da li mi je smetalo što mi se nikad za njih nisi zahvalio? Naravno da ne!
Zapravo, to mi je predstavljalo veliko zadovoljstvo. Znaš, Deda Mraz je IDEJA O DAVANJU SAMO ZBOG ZADOVOLJSTVA, bez potrebe za zahvalnošću ili priznanjem za to što smo učinili.
Kada sam video ženu kojoj se slošilo na stanici prošle nedelje i koja je zvala u pomoć, znam da nikad neće saznati da sam ja bio taj koji je pozvao hitnu pomoć. Ja sam u tom momentu i tim činom bio Deda Mraz.
Sin: Aha…
Tata: Tako da – sada kada znaš istinu i ti postaješ deo toga. Od sada i ti moraš biti Deda Mraz. To znači da ovu istinu ne smeš reći mlađoj deci i moraš da pomogneš u prikupljanju poklona od Deda Mraza za njih, a što je najvažnije – uvek moraš tražiti i iskoristiti priliku da pomogneš drugima. Razumeš?
Autor: Nepoznat