Psihološkinja Ana Mirković gostovala je u emisiji “Marker” gde je govorila o vršnjačkom nasilju i mogućnostima prevencije.
“Razgovarala sam sa mnogo dece i pitala sam jednu devetogodišnju devojčicu koga najviše zlostavljaju u školama. Rekla mi je – siromašne. I onda kada pitate kako vi znate da je neko siromašan, ona kaže pa ne nosi patike i ranac kakve mi mislimo da treba da nosi. Čak je i ona rekla u prvom licu ‘ne nosim ranac’, što znači da je i ona bila žrtva nasilja”.
Psihološkinja ističe da je ovo diskriminacija na osnovu materijalnog položaja koja je sve veći problem. Naročito u siromašnim zemljama poput naše.
Prevencija vršnjačkog nasilja – osnaživanje psihologa i pedagoga
Kada je reč o prevenciji vršnjačkog nasilja ona objašnjava da je potrebno osnažiti prosvetne radnike, da im treba dati veštine i podršku. Nažalost, stepen nasilja se samo povećava, standardizuje se i normalizuje.
Prevencija o kojoj se govori trebalo bi da bude suština aktivnosti pedagoga i psihologa. Kada se govori o psihologu u školi uglavnom je prva asocijacija neko kažnjavanje i stigmatizacija, deca moraju baš nešto puno da “zabrljaju” da bi otišla kod psihologa, objašnjava psihološkinja.
“Mora da se promeni način na koji se psiholog percipira u tom sistemu, da se psiholozi osnaže, da rade radionice sa decom. To mora da krene sa vrha sistema, da se napravi neka metodologija rada i da se ti ljudi osnaže, jer su oni danas u mnogo administracije“, ukazuje Mirković.
Fokus aktivnosti psihologa i pedagoga bi trebalo da bude interakcija sa decom, ne samo sa decom koja se ponašaju adekvatno, nego i sa decom koja postižu vanredne rezultate, i sa onom koja su tiha, pretalentovana…Sa svima njima treba raditi na određeni način.