„Rekao sam sebi da moram nešto da uradim. Na nekoliko kilometara od civilizacije 21. veka imamo zaboravljene ljude koji su u 19. veku“, kaže on.
Počeo je tako što je renovirao poštu u trošnoj zgradi u kojoj se nalazi i lokalna osnovna škola, a za poduhvat je uložio sopstveni novac.
U isto vreme, od svoje plate, koja iznosi jedva 300 evra mesečno, donosio je čokolade i slatkiše deci u dalekim selima.
„Nema više prodavnica u selima, pa stanovnicima kupujem šta im treba“, kaže ovaj mladi čovek.
„On je naš anđeo čuvar“, kaže Marika Pavić, zahvalna 70-godišnjakinja, koju Filipović posećuje svakodnevno.
Oko podneva kuca na vrata porodice Dragićević, gde pravi kupatilo, budući da ga nisu imali. On vozi u školu i njihovu decu Milomira (7) i Radomira (9) kako ne bi pešačili osam kilometara.
Filipović im je kupio školske torbe, sveske i olovke i našao sredstva za šest računara.
On je obnovio poljske toalete u dvorištu, a tokom godišnjeg odmora ovog leta je napravio igralište za đake.
„Kad sam video ljuljaške, rekao sam mu: Ti si najbolji, bolji i od Deda Mraza“, kaže Aleksandar (8), jedan od đaka.
„Dve ljuljaške i tobogan. Za decu iz gradova to je sigurno ništa, ali za njih je to promenilo čitav svemir“, smeje se on.
325-9500700026747-76
sa naznakom „za pomoć najugroženijim porodicama uz administrativnu liniju sa Kosmetom“.Izvor: Mondo

