Ovako to izgleda kad najveći umovi savetuju svoju decu i to pismima jer zbog predanog rada nisu u mogućnosti da sa njima provode vreme. Ovo je slučaj Ajnštajna…
Albert Ajnštajn je sa svojih 36 godina imao spreman nacrt teorije koja ga je vinula u sam svetski naučni krem i uvela u društvo najvećih fizičara 20. veka. U to vreme (1915.) je u ratom zahvaćenoj Evropi živeo i radio u Berlinu, a njegova porodica, dva sina Hans Albert i Edvard ’Tete’ i žena Mileva, bili su u nešto bezbednijem Beču.
Samo nekoliko meseci pre nego što je javnost upoznao sa svojom Opštom teorijom relativnosti (1916.), napisao je pismo jedanaestogodišnjem sinu Hansu Albertu. Pisao je kao otac sinu, kao roditelj zabrinut za svoje potomstvo, ali i kao neko mudar i iskusniji, neko ko, iako posvećen naučnom radu i uskraćen za vreme provedeno sa sinovima, ima želju da prenese ono nešto znanja o životu i učenju.
……………..
Dragi moj Alberte,
Juče sam primio tvoje milo pismo i veoma me je usrećilo. Već sam se bio uplašio da mi neko vreme nećeš pisati. Rekao si mi dok smo bili u Cirihu da ti je neobično kada i ja dođem u Cirih. Zato mislim da je bolje da neko vreme provedemo zajedno na nekom drugom mestu gde nas niko neće ometati i kvariti nam komfort. Zato ću se truditi da jedan mesec u godini provedemo zajedno kako bi ti znao da imaš oca kome je do tebe stalo i koji te voli. Od mene možeš naučiti mnogo dobrih i korisnih stvari kojima te drugi ne mogu naučiti. Sve što sam postigao teškim i marljivim radom neće ostati drugim ljudima, strancima, već i mojim sinovima. Ovih dana sam priveo kraju jedan od najdivnijih radova u svom životu o kome ću ti pričati kada porasteš.
Posebno mi je drago što nalaziš radost u sviranju klavira. Sviranje klavira i drvodeljstvo su za tvoje godine najbolji poslovi po mom mišljenju i bolji su i od škole. Najbolje pristaju mladoj osobi u tvojim godinama. Sviraj ono što ti želiš, u čemu uživaš čak iako profesor to ne odobrava. To je najbolji način da se uči – kada radiš nešto sa toliko uživanja da nemaš osećaj da vreme prolazi. Nekada sam toliko okupiran radom da zaboravim na podnevni ručak.
Ljubim te i Tete
Pozdravi za mamu
……..
(Pismo je uvršteno u antologiju Potomstvo: Pisma velikih Amerikanaca svojoj deci (Posterity: Letters of Great Americans to Their Children)
Izvor: Bizlife.rs
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: VASPITARIJE
Jovana Papan: Postoje dečija ponašanja koja slobodno možete ignorisati
Okupili su 100 britanskih roditelja i ispitivali ih o njihovom roditeljstvu. Oko polovine njih se izjasnilo kao “nežni roditelji”, od toga su 84% bile bele, visoko obrazovane žene. Šta ovaj...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Deca influensera: Kako je detinjstvo postalo najskuplji sadržaj
Komercijalizacija dece na internetu postala je uobičajena pojava od Amerike do Rusije. Zakonske regulative širom sveta kasne za ovim društvenim fenomenom, pa mnogi roditelji prelaze granice u eksponiranju svoje dece...
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Nema komentara.