„Nisam te pitala za mišljenje“ 

Vaše dete bi trebalo da nauči da analizira ljude i njihovo ponašanje i iskrenost - dakle razvijati kritički stav prema okolini.

Piše: Snežana Golić, pedagog

Postoji veliki svet i naš svet.

- Advertisement -

Za svoj možemo osetiti i znati šta treba da radimo, a za veliki vam mogu dati par saveta, koje bi bilo dobro da prenesete na decu. Biće to alat za snalaženje u komunikaciji sa sagovornikom koji prelazi granicu pristojnosti i u sebi nosi energiju koja nam nije bliska niti prijatna.

Sa decom bi trebalo često razgovarati o nametanju isključivo svoje volje kao postupku koji nije drugarski, ali i pokoravanju koje takodje nije poželjno u međuljudskim odnosima. Naučiti ih da prepoznaju kada neko od njih zahteva pokornost kao preduslov za druženje i pojasniti im da to nije odnos u koji treba ulagati puno truda.
Deca su lakoverna i ako neko kaže :“Ja sam najjači, jer treniram džudo“ ili“ Ja sam najpametniji“ deca su sklona bez provere da poveruju i prihvate to kao činjenicu.

Vaše dete bi trebalo da nauči da analizira ljude i njihovo ponašanje i iskrenost – dakle razvijati kritički stav prema okolini. Poenta je ukazati im na širinu izbora u situacijama koje nam se ne dopadaju i pravo da promenimo tok razgovora ili čak u potpunosti, odlučno, prekinemo odnos bez grize savesti. Možete se okrenuti i otići, možete ući u debatu i braniti svoje stvavove (što ja najčešće radim i tako se razvijam), možete samo izneti svoj stav i tačka. A možete se i prikloniti – analizirajte sa detetom šta dobijate / gubite tako. Računajte da je ponašanje  modela – tj. vas, jače od razgovora, pa povedite računa kakve zaključke donosi dete gledajući svoje roditelje u odnosima sa okolinom i međusobno.

Druga važna lekcija je – „Svi smo jednako važni i sposobni za različite stvari, pa tako neko bolje crta, neko igra fudbal, neko svira …i niko nije najbolji u svemu“. Iako neko kaže: ja sam šef,  ja sam glavni – NIJE!
Veoma važna lekcija odnosi se na ukuse, koji su različiti. Tati je nešto lepo – mami nije i to je potpuno ok. Komšinici je lepo – vama nije i to je potpuno u redu. (dokažite joj da je nemoguće da se bilo ko i bilo šta dopadne svima, a i da bi to bilo dosadno).

Sledeće: NISI IZAZVAO/LA, samo si se takvome/takvoj našlao/la na putu, pa ne shvataj to lično. Često nije ni postojao način da tu neprijatnost izbegneš. Potkrepite primerima. Nasilnici idu i namerno provociraju loše postupke drugih ljudi. Takvi su za tebe nebitni, jer ne izazivaju ništa dobro u tebi. Dakle, njihovo misljenje nije važno, tako im i kaži. „Nisam te pitala za misljenje“, „Meni nije bitno šta se tebi sviđa i ne sviđa“, „Ne možeš da mi naređuješ“ su  formulacije kojima je dobro naučiti decu, uz uputstvo za upotrebu.

I najvažnije, podela s početka teksta:  postoji veliki svet i tvoj svet. U veliki svet može da uđe ko hoće , da radi šta hoće, a u malom biraš samo ti i taj svet biće izvor tvoje sreće ili problema. Potrudi se da tvoj svet ne bude prazan i da kroz odrastanje imaš dobrog saputnika, jer zajedno ste od svega jači.

- Advertisement -

Šta je ekipa, kako se čuva i brani je lekcija koja je u mojim prioritetima na samom vrhu . Nemojte da je preskočite.

I vrapci znaju, ali da ponovimo: samopouzdanje, građeno na realnim osnovama je „vitamin C “ za zdravu psihu.

Izvor: Detinjarije.com

spot_img

Najnovije

Slobodna igra: zašto je detetu potrebno vreme u kojem „ne radi ništa“

U svetu u kojem se detinjstvo sve češće ispunjava obavezama, treninzima, radionicama i različitim aktivnostima, lako zaboravljamo jednu važnu stvar: dete se najviše razvija upravo onda kada se igra slobodno.

Dečiji naučni karavan kreće na put kroz Srbiju: Lidl Srbija i MoleKul donose svet nauke za najmlađe

„Dečiji naučni karavan” donosi novu dinamiku: ova jedinstvena avantura pakuje kofere i stiže direktno na Lidl parkinge u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Požegi, kao i na posebno odabrane lokacije u Kragujevcu, Subotici, Zrenjaninu, Šapcu, Kraljevu i Novom Pazaru.

Zašto kupujemo suvenire? Male uspomene koje čuvaju najlepše trenutke

Psiholozi objašnjavaju da ljudi ne stvaraju emocionalnu vezu sa samim predmetom, već sa iskustvom koje on predstavlja.

Šta bi današnja deca mogla da nauče od dece iz 90-ih: Ne mora svaki trenutak da postane viralan

Svaka generacija nosi svoje i loše strane i vrednosti. Iako nam se ponekad čini da su današnje generacije klinaca, nekako logično, ispred onih iz devedesetih, stvari nisu uvek onakve kako izgledaju.

Snežana Golić, sportski pedagog: Sport ne priprema decu za medalje. Priprema ih za život.

“Neka deca ne biraju sport prema tome šta drugi očekuju od njih, već prema tome gde se osećaju slobodno, prihvaćeno i radosno. Jer igra ne pita ko si, koliko si brz, da li si dečak ili devojčica i hoćeš li jednog dana osvojiti medalju. Ona samo želi da se igra.”

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img