Tradicionalna igrališta deci ne pružaju mnogo prilike za improvizaciju – zna se čemu služe ljuljaške, klackalice, tobogani. Sa prirodnim elementima to nije baš tako jednostavno, i deca sama odlučuju na koji način će elemente koji su na igralištu upotrebiti u igri.
Roditelji koji su spremni da uđu u detetovu igru, ne kao vođe, nego kao pažljivi saputnici, postaju saveznici u njegovom emocionalnom svetu. Kroz nežna, otvorena pitanja mogu dobiti uvid u ono što se dete doživljava iznutra.
Kroz upečatljive scene, songove i ples, publika svedoči kako se nerealna, nesvesno nasleđena i često besmislena očekivanja uvlače u porodični i društveni život i oblikuju odnose između baka, mama, ćerki — ali i sinova i očeva.
