Nedavno objavljena knjiga Jezičke nedoumice: zablude i mitovi lingviste Pavla Ćosića bila je povod da razgovaramo sa njim o ovom sve prisutnijem fenomenu koji se sreće i na ulici, i u učionici, i u medijima.
"Strašno je, naročito, što su u ovaj projekat uključena i deca i aktivno i pasivno, tako da će ona u sve ovo bespogovorno verovati i mnogo će ih teško biti ubediti da sve ove zvezde ne samo da nisu bile u pravu nego su širile neistine i laži."
U opticaju je mnogo teorija o tome zašto je loše da se psuje pred decom. Navodno, to je verbalno zlostavljanje koje izaziva psihološku štetu, otupljuje osećanja ili podstiče agresivno ponašanje.
To je tuga našeg obrazovnog sistema. Pre oko 20 godina prestalo je učenje srpskog jezika u srednjim školama i jezik se poslednji put uči u osnovnoj školi.
Dečji crteži nisu presuda o porodici, već odraz jednog trenutka, jedne emocije ili jednog doživljaja. Kada ih posmatramo sa radoznalošću, bez osuđivanja i brzih zaključaka, oni mogu postati dragocen način da bolje razumemo svoje dete.
Kada se govori o dečijem sportu, najčešće se priča o rezultatima, medaljama, pobedama i talentu. Međutim, suština sporta u dečijem uzrastu nalazi se na drugom mestu.
Piše: Filip Gacić
U svetu u kojem se detinjstvo sve češće ispunjava obavezama, treninzima, radionicama i različitim aktivnostima, lako zaboravljamo jednu važnu stvar: dete se najviše razvija upravo onda kada se igra slobodno.