Ćerka jake žene je ona koja se poredi sa svojom majkom i gubi
Ako ne ukrotite i ne transformišete svoju snagu, vaša deca će naslediti scenario koji će im samo zakomplikovati život.
Ako ne ukrotite i ne transformišete svoju snagu, vaša deca će naslediti scenario koji će im samo zakomplikovati život.
Da li ćeš i ti odrasti i porasti i nikada se ne zapitati ko je zapravo tvoja majka, kao i mnogi drugi dečaci i devojčice pre tebe?
Obećala sam svojoj ćerki da ću učiniti sve što je u mojoj mogućnosti da budem najbolja majka i uzor koji sam ikada mogla biti. Htela sam da dozvolim sebi da se osećam tužno zbog gubitka majke, ali i da ne dozvolilim da me to spreči da budem divan roditelj.
Kažeš sebi. Jednoga dana kada ja budem imala svoje dete, ja ću njemu biti onakva majka kakvu nisam imala, a bila mi je potrebna. I onda rodiš dete, ništa od ovog ne možeš da uradiš.
Skloni smo kao društvo da svaku stvar koja može biti dobra za bebu smatramo majčinom dužnošću.
Pred nama je jedna od najlepših pesama Sergeja Jesenjina. Ovaj ruski pesnik ispevao je prelepu i potresnu himnu o majčinskoj brizi i bolu. U njoj je predstavio neka od najplemenitijih osećanja koja čovek može da oseti u životu.
– Znate, naše majke su kao jesen. Onda kada venu i odlaze baš tada nam najviše plodova ostave za sobom.
Kao što mi želimo nasmejanu, opuštenu i veselu decu, a ne mrgude, tako i naša deca žele nasmejane i opuštene majke, a ne doživotne vrhovne sudije i tužioce.
Učila me da je najbolja hrana ona koja je se gaji na našem placu. Nisam joj verovao, pa danas jedem treću klasu španske boranije iz supermarketa – i to za ogromne pare. Kada sam odlazio na studije želela je da se jednom vratim. Evo me i danas, posle 31. godine, u tuđini…
Kako da okrivim mamu koja me kontroliše, diše mi za vratom, ne da da učinim bilo šta samostalno, kritikuje šta god da uradim sama, kada znam da sam joj sve što ima i da je sve u životu radila zbog mene i da se satire od posla kako bi mi obezbedila školovanje i hleb i ono sa hlebom na stolu?