“Vaše dete je prosečno” rekli su mi u školi
Očekivati od deteta da bude fenomenalno u svakoj oblasti i upirati prstom u slabe tačke, po mom mišljenju, velika je greška roditelja.
Očekivati od deteta da bude fenomenalno u svakoj oblasti i upirati prstom u slabe tačke, po mom mišljenju, velika je greška roditelja.
Šta, onda, ako dete ne može dalje od trojke iz nekog razloga? Šta ako ne može da “ispuni sav svoj potencijal”, i roditelj strahuje da će, eto, “čistiti ulice”?
Roditelji veoma često greše kada decu uslovljavaju uspehom u školi, umesto da ih na bolji način podrže i motivišu. U čemu to roditelji najčešće greše?
Loše ocene nisu potvrda da je u pitanju „užas, dete je glupo, lenjo, neodgovorno, nikad neće dobiti normalan posao“.
Reći za nekoga da će biti odličan stručnjak zato što sada ima dobre ocene je isto kao ići kod babe vračare. E, to je problem škole.
To je problem na koji sve češće i glasnije upozoravaju učitelji i profesori, ali i psiholozi
Nekoliko istraživanja pokazalo je da nagrade za ocene nisu dobra ideja. Deci tako motivacija za učenje postaju pokloni, a ne znanje.
Šta, onda, ako dete ne može dalje od trojke iz nekog razloga? Šta ako ne može da “ispuni sav svoj potencijal”, i roditelj strahuje da će, eto, “čistiti ulice”? Da li je rešenje u strogoći ili u pronalaženju odgovora na pitanje zbog čega je to tako?
Detetu je nekad dovoljno i samo da jedna osoba veruje u nju. Zato je mnogo važnije kakvu ćemo ocenu dobiti mi, kao roditelji, nego ocene koje će dobiti dete!
Nagrađivanje i proslava nekog uspeha dve su različite stvari