„Svi mladi su na TikToku“ je tvrdnja koju netko gura jer ima novca i interesa gurati.
Oni mladi koji nisu na TikToku, koji razumno koriste mreže i druže se offline nisu lukrativna prilika i nema koga da ispriča priču.
Evo, ja ću. Znači postoji jak vektor (trend je besmislen pojam, nikad nemamo jedan trend, nego puno društvenih trednova u raznim smjerovima koje zovemo vektori) mladih koji se distanciraju i od mreža i ne žele TikTok.
Vektori često imaju prividne snage – jer ono što je možda jako medijski eksponirano nije brojčano tako snažno kao neke druge tendencije – neopjevane.
Ponavljanjem priče da su mladi ovisno, da su svi na TikToku, da se bez TikToka ne može samo guramo ljude u ono što zovemo self fullfiling promise. Puno previše je mladih u teškoj situaciji, zapelo u glibu ovisnosti.
Ali trebalo bi pričati o onima koji su imali snage ophrvati se, pronaći offline život i radosti i ići mimo struje. Svima onima koji pohode sajmove ploča, bave se ručnim radovima, druže se i organiziraju sasvim slatke offline metode druženja.
Je li vrijeme da počnemo pričati o vrlini i uzorima – umjesto stalno ponavljati kako smo nemoćni i sve je otišlo u honduras?
Puno previše toga je otišlo u honduras, ali tim više su super ljudi koji nisu i ne planiraju u honduras nikad pa ni tad.
Izvor: Facebook/Željka Babić
