„O ovoj temi nije bilo blogova niti bilo čega o tome, pa sam morala sve sama da testiram. Danas, stil života sa „nula otpada“ nam je prirodan – ni ne razmišljamo o tome. Kad smo počinjali, morali smo da eksperimentišemo i saznamo koja su naša ograničenja“, priča Bea.
Evo njenih uputstava za život bez stvaranja otpada:
1. Odreknite se onoga što vam ne treba. Na primer, reklamne pošte.
2. Smanjite količinu stvari donacijom ili prodajom onoga što nije apsolutno neophodno za udoban život.
3. Uvedite ponovno korišćenje stvari, tako što ćete kupovati polovno i zamenjivati potrošni materijal predmetima za višekratnu upotrebu.
4. Reciklirajte. Ako ste primenili prva tri pravila, ostalo vam je jako malo materijala za reciklažu. Na primer, ono što nama ostaje za recikliranje su boce vina koje prijatelji donose, i dokumenta poslata iz škole naših sinova.
5. Truljenje. Razložite sve što može da se razloži.
Sinovi nisu ni primetili
Bea kaže da njihovi sinovi (od 13 i 11 godina) nisu ni znali da su roditelji radili na ovom projektu, dok im to nisu naglasili. „Za njih je ono što mi radimo potpuno normalno. I, deca zaista uživaju u jednostavnosti ovakvog života. Uvek su bistre glave, fokusirani na ono što je važno, a kažu i da im je mnogo lakše da srede svoju sobu.“
Za rođendane im umesto igračaka najčešće poklanjaju „iskustva“ koja im, kako kažu, donose više radosti od materijalnih stvari. Dečaci ipak imaju onoliko igračaka koliko može da stane u četiri kutije.