Priredila: Ana Velimirović
Kada su Džonsonovi odlučili da se presele i počeli da traže svoju kuću iz snova, privremeno su se uselili u mali stan, u koji su poneli samo imovinu koja im je bila neophodna, ostavivši ostalo u skladištu.
Međutim, ono što je trebalo da bude nužno zlo, ispostavilo se kao najbolja stvar koja im se desila. „Pošto smo živeli samo sa neophodnim stvarima, shvatili smo da imamo mnogo više vremena za porodicu, kad vreme ne trošimo na brigu o velikoj kući i gomili nepotrebnih stvari“, kaže Bea Džonson.
Nakon toga, kada su kupili za kuću, izabrali su dvostruko manju od prethodne, i prodali većinu svojih starih stvari.
Ekološko osvešćenje
Tokom tog perioda, Bea Džonson i njen muž su počeli da se interesuju za probleme očuvanja životne sredine.
„Čitali smo knjige, gledali dokumentarne filmove, i ono što smo saznali nas je zabrinulo i rastužilo, zbog budućnosti naše dece“, kaže ona i dodaje: „Tada smo odlučili da moramo nešto da učinimo povodom toga. Moj muž je napustio posao koji je do tada radio da bi osnovao konsultantsku kompaniju za održivost, a ja sam se prihvatila ozelenjavanja naše kuće.“
Tada je patentirala sistem kojim se smanjuje proizvodnju otpada, koji naziva „Nulti kućni otpad“. Počela je tako što je sve jednokratne proizvode (papirne maramice, flaše, kese) zamenila višekratnim proizvodima.
Sada, kaže, otpad koji prave na godišnjem nivou može da stane u jednu teglu.