Da bi se bolesti poput tuberkuloze, difterije, velikog kašlja, dečje paralize, tetanusa, malih boginja, držale pod kontrolom, u svetu treba da bude vakcinisano najmanje 95 odsto dece.
Vakcinacija opada zbog jakog antivakcinalnog lobija, manjka odgovornosti lekara i nedovoljne informisanosti roditelja
Autor: Marija Brakočević
Imunizacija je jedna od najznačajnijih, najefikasnijih i najefektivnijih mera primarne prevencije. Zahvaljujući njenoj primeni manje je obolevanja od zaraznih bolesti, komplikacija, bolničkog lečenja i smrtnih ishoda, a neke bolesti se iskorenjuju.
Da bi se, kako je još pre tri decenije propisala program Svetska zdravstvena organizacija, bolesti poput tuberkuloze, difterije, velikog kašlja, dečje paralize, tetanusa, malih boginja, držale pod kontrolom, u svetu treba da bude vakcinisano najmanje 95 odsto dece.
U poslednjoj deceniji Srbija se može pohvaliti dobrim obuhvatom be-se-že vakcinom (od 94 do 98 odsto) koja se daje po rođenju deteta, kao i vakcinama protiv difterije, velikog kašlja, dečje paralize, tetanusa koja se primaju u prvoj godini života. Prema podacima Instituta za javno zdravlje „Dr Milan Jovanović Batut”, veći problem postoji kod MMR vakcine (male boginje, rubeola, zauške), koju deca dobijaju u drugoj i sedmoj godini: prošle godine primio je 81 procenat dvogodišnjaka – u Vojvodini 89, a u centralnoj Srbiji 78,2 odsto. Stručnjaci poručuju da razloge zbog kojih opada broj vakcinisanih treba tražiti u jakom antivakcinalnom lobiju, nedovoljnoj informisanosti roditelja o značaju imunizacije i manjku odgovornosti nekoliko lekara.
– Mame i tate se informišu preko interneta ili udruženja za neobaveznu imunizaciju koja barataju informacijama koje nisu naučno dokazane. Nemaju poverenje u lekare koji bi trebalo da im razreše dileme i razbiju negativan stav prema imunizaciji. Često su problem i mlađe generacije pedijatara koji, bez obzira na kontinuirane medicinske edukacije, kod roditelja podgrevaju dodatne sumnje neopravdanim odlaganjem imunizacije – naglašava dr Goranka Lončarević, epidemiolog u „Batutu” i napominje da pravo roditelja na izbor ne može da bude iznad prava deteta na zdravlje. Jer, vakcina se, dodaje ona, kao lek koji prolazi najrigoroznije mere kontrole daje zdravoj deci, čak i trudnicama.
Prema podacima „Batuta”, u odnosu na centralnu Srbiju, u Vojvodini je u 2016. za nijansu bio bolji obuhvat imunizacije. Najmanje vakcinisanih beleži se u Nišavskom, Topličkom i Pčinjskom okrugu.
– Tako je bilo u prethodnih pet godina. Granični okruzi zbog čestih migracija stanovništva ka ili sa Kosova, beleže odstupanja i manji obuhvat vakcinisanih – pojašnjava dr Lončarević.
Programom vlade još 2008. uređeno je da se vakcinacija može organizovati i na terenu ali se to u praksi ne događa. Slovo zakona kaže da roditeljska saglasnost nije potrebna za imunizaciju deteta, jer je ona u Srbiji obavezna mera od opšteg interesa i ne može se odbiti.
– U većini zemalja EU imunizacija nije obavezna već preporučena, ali to podrazumeva njenu obaveznost. Jer, ukoliko dete polazi u školu ili odlazi na lečenje, ono mora da ima uredan vakcinalni status. Ako roditelj pak odluči da ga ne vakciniše, a dete oboli troškove lečenja porodica mora sama da plati – podseća epidemiolog.
Dr Lončarević podseća da je Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti propisano da dete ne može da pohađa predškolsku ili školsku ustanovu ukoliko nije vakcinisano prema kalendaru obavezne imunizacije.
– S druge strane, Zakon o obrazovanju ne osporava pravo na obrazovanje na osnovu vakcinalnog statusa. U našoj zemlji su do pre desetak godina postojale kurirske službe pri opštinama koje su pozive za imunizaciju uručivale na kućne pragove. Danas se takvi pozivi šalju poštom, ali to rade tek poneki domovi zdravlja, oni koji za to imaju novca. Ranije su školska deca imunizovana na terenu. Za to sada nema dovoljno medicinskog kadra. Beležimo i propuštena godišta, a taj problem može da se reši kontinuiranim revizijama kartoteka i organizacijom imunizacije službama na terenu – dodaje dr Lončarević.
Izvor: Politika
“Odbiti vakcinisanje deteta, znači biti zaljubljen u svoje strahove”
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ZDRAVLJE
Zagrljaj je biološka potreba usađena u naš kod
Danas se brzo živi. Sat diktira dan, često protrčavamo jedni pored drugih i ne stižemo da zaustavimo vreme i zagrlimo se rasterećeno osećajući potpunu lekovitost zagrljaja. Deca uz zagrljaj rastu...
Baštovanstvo u školama u Holandiji – praktična nastava za celokupno zdravlje deteta
Prednost učenja kroz praksu i prave, primenjive primere, sigurno je najbolji način da deca zaista usvoje znanje. Primenjivanjem stečenog znanja i učenjem kroz praksu deca će lakše savladati gradivo, ali...
Svetski dan zdravlja 2024 – moje zdravlje, moje pravo
Od svog osnivanja na Prvoj zdravstvenoj skupštini 1948. godine, i od stupanja na snagu 1950. godine, proslava Svetskog dana zdravlja ima za cilj stvaranje svesti o određenoj zdravstvenoj oblasti koja...
Kako pokrenuti hormone koji čine da se osećamo srećnim?
Endorfin, serotonin i dopamin su tri glavna hormona koja dovode do osećaja sreće i zadovoljstva, a postoji nekoliko načina da se stimuliše njihovo lučenje. Faktori kao što su pravilna ishrana,...
Vakcine nisu nikakvo pravo, već farmaceutski proizvod. Vakcine mogu trajno i ozbiljno da naruše zdravlje deteta, pa čak i živit da ugroze, o kakvom onda pravu na zdravlje govorimo.
Vi ste nešto najgore što se dešava današnjoj generaciji ljudi na planeti. Potpuno neobrazovana gomila zaludnih ljudi koja ne bi ni postojala da vakcine nisu spasile MILIONE ljudi dok ste se svi vi još niste ni planirani. Ignorisanje naučnih činjenica i izmišljanje potpunih gluposti o štetnosti vakcina je nešto što treba kažnjavati zatvorom! Sram vas bilo!!