Bez obzira na naše najbolje namere i napore ponekad moramo da se suočimo sa činjenicom da ne poznajemo svoju odraslu decu onako dobro kako mislimo. Ipak, moramo ih posmatrati kako bismo otkrili da li se ispod maske stabilnosti i kontrole odrasla deca bore sa problemima koje njihovi roditelji ne vide.
Ovo su tri upozoravajuća znaka da se vaša deca bore sa problemima i praktični saveti kako da pomognete.
Drastične promene ličnosti i ponašanja
Prirodno je da se ljudi menjaju kako sazrevaju, ali iznenadne i ekstremne promene u ličnosti ili ponašanju mogu biti znak upozorenja. Ako je vaše nekada mirno dete, ppostalo neobjašnjivo povučeno ili netolerantno, ako više ne odgovara na vaše pozive ili izbegava porodična okupljanja, možda nije samo previše zauzeto, već se potencijalno bori sa problemima.
Izbegavajte da odmah donosíte zaključke ili iznosite optužujuće izjave poput: „Zašto se ponašaš tako čudno?“ Umesto toga, izrazite znatiželju i brigu. Na primer, možete reći: „Primećujem da si poslednjih dana distanciran. Da li je sve u redu? Tu sam ako želiš da razgovaraš.“ Pružanje podrške bez osuđivanja može otvoriti vrata za smislen razgovor.
Karijerna i finansijska nestabilnost
Ako je vaše odraslo dete izgubilo posao jednom ili nekoliko puta, ima neobjašnjive finansijske krize ili nedostatak motivacije za ostvarivanje ciljeva, jasno je da ste mu potrebni i da mu nikako nije lako. Odrasla deca će često, uprkos situaciji u kojoj se naleze, delovati kao da imaju sve pod kontrolom, čak i onda kada pozajmljuju novac od prijatelja da bi platili kiriju. Budite otvoreni da ih saslušate, jer često se iza nesuglasica na poslu i „loše sreće sa novcem“ krije duboka anksioznost i depresija koja sabotira njihov uspeh.
Šta možete da uradite: Podstičite svoje dete da podeli probleme sa kojima se suočava bez osuđivanja. Predložite da potraži profesionalnu pomoć, bilo kroz terapiju ili finansijsko savetovanje. Pokažite to kao timski poduhvat: „Hajde da smislimo kako da obezbedimo resurse koji ti trebaju da bi se osećala stabilnije.“
Uključivanje u rizične i samodestruktivne aktivnosti
Rizična ponašanja, kao što su upotreba psihoaktivnih supstanci, nepromišljeno trošenje ili nezdravi odnosi, mogu biti poziv u pomoć.
Šta možete da uradite: Postavite jasne, ali saosećajne granice. Neka vaše dete zna da ste zabrinuti za njega i da ste voljni da ih podržite, ali samo ako preduzmu konkretne korake da se suoče sa svojim ponašanjem. Na primer: „Zabrinut sam zbog toga što preterano konzumiraš alkohol. Pomogao bih ti da potražiš pomoć, ne mogu da ignorišem kako ovo utiče na tvoje zdravlje.“