Kako deca rastu, menjaju se i njihovi načini na koje traže utehu, sigurnost i bliskost. Ono što ih smiruje sa nekoliko meseci – nije isto što im treba sa pet ili deset godina. Ali jedno se nikada ne menja: potreba da znaju da su voljena, viđena i sigurna.
Svaki uzrast ima svoj način da kaže „Trebaš mi“ — nekad plačem, nekad ćutim, nekad vičem, a nekad se samo povučem. Na nama je da naučimo da te poruke čujemo.
od 0 do 2 godine
Decu u ovom, najranijem uzrastu, smiruju – vaše prisustvo, miris, dodir, vaša blizina i otkucaji srca.

U ovom uzrastu vi ste detetu sve. Ceo njegov svet. Sve što poznaje i sve što mu je potrebno. Oni ne znaju kako da kažu „Uplašen sam“ ili „Trebaš mi“, pa zbog toga plaču, traže da ih uzmete, nosite… Ali upravo time pokazuju šta je to što im najviše treba u trenucima kada se osećaju uznemireno, tužno, uplašeno, a to nisu ni uspavanke, ni igračke niti išta drugo – sem vas.
Vaš glas, vaš dodir, blizina, način na koji ih držite i ljuljuškate. To je sve što im je potrebno.
Povezanost i prisutnost – za uzrast do dve godine to znači vaša blizina pre svega. Jer je njihov izvor mira i osećaja sigurnost upravo u tom vašem dodiru.
od 3 do 5 godina
Deca u ovom uzrastu najbolje reaguju na nežna i strpljiva objašnjenja i zagrljaje.

U ovom uzrastu, kada svemu pristupaju sa radoznalošću i bezbrojnim ponavljanjem pitanja „A zašto?“, velike emocije su ono što ih najviše uznemiruje. Oni vrlo često ne mogu da razumeju zašto se nešto dešava i šta se zbiva oko njih – i to ih može uplašiti.
Sada kada su malo samostalniji ipak mogu osećati da je svet jedno veliko i nepoznato, često strašno mesto, a da je sigurnost u onome što znaju i što je njihovo. Zato vole čitanje uvek istih knjiga. Zato im posebno prijaju dnevni rituali – jutranji, večernji, vaši zajednički, porodično, sve što se ponavlja i što im daje osećaj da mogu očekivati već poznato, te da mogu biti bez straha.
Da mogu i umeju, ovih 13 stvari bi vam vaša deca sigurno rekla
A kada ih obuzmu velike emocije koje ne mogu da iskontrolišu – sve što im je potrebno jeste da osećaju da ih ipak volite, čak i u tim trenucima.
Spustite se, približite im se, dišite zajedno, zagrlite ih. Recite: „Vidim da si uznemiren. Tu sam. Sve će biti u redu.“ – to je osećaj sigurnosti, to je njihovo smirenje, to je roditeljstvo.
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
od 6 do 9 godina
Sada im je potrebno da osećaju da ih čujete i razumete, da ih uključujete i da imaju pravo da greše – bez straha da će izgubiti vašu ljubav.

U ovom uzrastu uče da je sve veći od njih i da može biti zastrašujuć. Škola, prijateljstva, nova iskustva, greške… sve to ih može preplaviti. Tada im je bitna sigurna luka. Tada im nije potrebna lekcija šta i kako treba – već razumevanje i neko ko će ih saslušati.
Umesto: „Pogrešio si“ – recite im: „To je bilo baš teško/naporno/strašno. Hoćeš da pričaš o tome?“
Pustite ih da izbace sve iz sebe. Očekujte i suze i viku, ali sve dočekajte sa puno ljubavi kako bi znali da se to neće promeniti nikad – bez obzira na to kako se osećaju i kako se ponašaju. Važno im je da to osete i znaju, jer to je ono što će im pomoći da se umire, i to je ono zbog čega će se uvek okretati vama šta god da je u pitanju i kako god da se osećaju.

